Josif Visarionovič Džugašvili "Staljin" Ио́сиф Виссарио́нович Джугашвили "Сталин" იოსებ (სოსო) ჯუღაშვილი | |
---|---|
Staljin 1937. godine | |
Rođenje | 18. prosinca, 1878. Gori Gruzija |
Smrt | 5. ožujka, 1953. Moskva, Rusija |
Stranka | KP SSSR |
vođa SSSR-a | |
24. siječnja 1924. – 5. ožujka 1953. | |
Prethodnik | Vladimir Lenjin |
Nasljednik | Georgij Maljenkov |
premijer Sovjetskog Saveza | |
6. svibnja 1941. – 5. ožujka 1953. | |
Prethodnik | Vjačeslav Molotov |
Nasljednik | Georgij Maljenkov |
generalni sekretar Komunističke partije Sovjetskog Saveza | |
3. travnja 1922. – 5. ožujka 1953. | |
Prethodnik | nitko (pozicija stvorena) |
Nasljednik | Nikita Hruščov |
Josif Visarionovič Staljin, ili Iosif Besarion (Soso) Džugašvili (gruzijski: Iosseb (Soso) Besarionis dze Džugašvilii, იოსებ (სოსო) ბესარიონის ძე ჯუღაშვილი, ruski: Иосиф Виссарионович Сталин) (Gori, Gruzija, 18. prosinca 1878. – Moskva, 5. ožujka 1953.), bio je sovjetski političar, državnik te komunistički diktator.
U doba njegove vladavine Sovjetski Savez se razvio iz nazadne poljoprivredne zemlje u svjetsku silu. Unatoč napredovanju Sovjetskog Saveza, on je bio odgovoran za smrt oko 8,7 do 9 milijuna ljudi od čega je oko 6 milijuna namjerno ubijeno.[1][2] Napravio je mnoge čistke u Crvenoj armiji i time joj smanjio borbenu moć.[3] Kao ključni partner Nacionalsocijalističke Njemačke kroz Pakt Hitler-Staljin,[4][5] a kasnije kao partner zapadnih saveznika imao je odlučujući utjecaj na početak i tijek Drugog svjetskog rata te poslijeratno oblikovanje Europe. Tijekom njegove vladavine, ubijeno je 1.5 do 1.7 milijuna ljudi u gulazima[6] i tijekom političkih progona diktatorske vlasti te od posljedica i zabluda ekonomske politike. Glavni je krivac za Holodomor, u kojem je isplaniranim genocidom, ubio od tri do pet milijuna Ukrajinaca. Izjava „Smrt jednog čovjeka je tragedija, smrt milijuna- statistika” se često krivo pripisuje njemu, iako ju je zapravo izrekao pisac Erich Maria Remarque.[7][8]
|journal=
(pomoć)
Ovaj je ugovor otvorio vrata početku Drugog svjetskog rata jer je tek nakon njega Hitler započeo napad na Poljsku (1. rujna), a već 17. rujna Sovjetski Savez zauzeo je istočni dio Poljske. Podjela Poljske, otvaranje puta za aneksiju baltičkih republika – Estonije, Latvije i Litve – te dogovor o prepuštanju Besarabije i Bukovine Staljinu trebali su biti »konačno rješenje problema što proizlaze iz kolapsa poljske države i temelj trajnog mira u Istočnoj Europi«, kako su strane ugovornice zapisale 28. rujna 1939. godine u Njemačko-sovjetskom ugovoru o prijateljstvu, suradnji i razgraničenju. Njime su Ribbentrop i Molotov dopunili i konačno oblikovali svoj početni dogovor o raspodjeli interesnih zona u Istočnoj i Srednjoj Europi.