Jupiter

Ovo je glavno značenje pojma Jupiter. Za druga značenja pogledajte Jupiter (razdvojba).

Jupiter
Svojstva orbite
Prosječni polumjer	69 911 ± 6 km[1]
Ekscentricitet	0,048 775[2]
Perihel	740 573 600 km (4,950 429 AJ)
Afel	816 520 800 km (5,458 104 AJ)
Ophodno vrijeme	4 332,59 dana 11,861 8 godina
Sinodički period	398,88 dana[3]
Orbitalna brzina	13,07 km/s
Nagib orbite	1,305 30° (prema ekliptici)
Broj prirodnih satelita	92
Fizička svojstva
Ekvatorijalni polumjer	71 492 ± 4 km (11,209 Zemljinog)
Polarni polumjer	66 854 ± 10 km (10,517 Zemljinog)
Spljoštenost	0,064 87 ± 0,00015
Površina	6,141 9 × 1010 km2 (121,9 Zemljine)
Masa	1,898 6 × 1027 kg (317,8 Zemljine)
Volumen	1,431 3 × 1015 km3 (1 321,3 Zemljinog)
Prosječna gustoća	1 326 kg/m3
Gravitacijsko ubrzanje na ekvatoru	24,79 m/s2 = (2,528 g)
Period rotacije	0,413 51 d (9 h 55 m 30 s)[4]
Brzina rotacije	12,6 km/s (45 300 km/h)
Nagib osi	3,13°
Albedo	0,52
Brzina oslobađanja	59,54 km/s
Površinska temp.	min. prosj. maks. 110 K (vrhovi oblaka) 152 K 20 000 K (jezgra)
Atmosfera
Atmosferski tlak	20 – 200 kPa (sloj oblaka)[5]
Sastav i podjela atmosfere	(volumenski): 89,8 ± 2,0 % vodik 10,2 ± 2,0 % helij ≈ 0,3 % metan ≈ 0,026 % amonijak ≈ 0,003 % vodik – deuterij (HD) 0,0004 % Vodena para 0,0006 % etan Led: amonijak (NH3) voda (H2O) amonijev hidrogensulfid (NH4HS)

Jupiter je planet iz klase jovijanskih planeta s najvećim promjerom i najvećom masom u Sunčevu sustavu, peti po udaljenosti od Sunca (prosječna udaljenost mu je 778 milijuna kilometara); jednom obiđe Sunce za 11,862 godina. Masa mu je 318,4 puta veća od Zemljine (na njega otpada 71 % ukupne planetske mase), a gustoća mu je samo oko četvrtine gustoće Zemlje. Veliki mu dio volumena tvori vodik, kojeg Jupiter, zbog svoje velike mase i gravitacije, nije izgubio od postanka Sunčeva sustava (4,57 milijarde godina), kao što se zbilo s drugim planetima.

Prema astronomskim ispitivanjima, podatcima i prema teorijskim modelima, Jupiter se sastoji od razmjerno malene silikatne jezgre bez oštre granice u sastavu (difuzna jezgra), okružene s dva sloja vodika: donji sloj, pod većim tlakom, ima metalna svojstva gdje su vodikovi elektroni u slabo vezanom ili u slobodnom stanju; gornji je sloj molekularni vodik (H₂) u stanju superkritičnog fluida. Ni na kojoj dubini nema fazne granice, odnosno ne postoji čvrsta površina na koju se može stati ili tekuća u koju se može zaroniti.

Dno atmosfere definira kao dubina od 1000 km (1/70 polumjera planeta). U atmosferi je utvrđena prisutnost vodika, metana, helija, amonijaka, amonijeva hidrosulfida i smrznute vode. Pretpostavlja se da postoje i drugi spojevi (vodikov sulfid, različiti organski spojevi, kompleksni anorganski polimeri).

Jupiter se vrlo brzo vrti što, uz njegov velik promjer, uzrokuje jake centrifugalne sile, pa je izrazito spljošten prema polovima; ekvatorski mu je promjer 142 800 km, a polarni samo 134 000 km. Atmosfera mu je raslojena na pojaseve i zone. Rotacija mu je nejednolika: na ekvatoru jedan okret traje 9 h, 50 min, 30 s, a na 10° sjeverne ili južne širine 9 h, 55 min, 41 s.

Jupiter ima oko 10 puta veće magnetsko polje od Zemlje. U njegovoj su atmosferi zamjetljive meteorološke i magnetske pojave slične onima na Zemlji, ali mnogo veće raširenosti i trajanja (na primjer oluje slične tropskim ciklonima). Do sada je otkriveno 79 Jupiterovih satelita, a četiri najveća otkrio je Galileo Galilei (do 1610.; galilejanski sateliti). Dva najveća, Ganimed i Kalista, veći su od planeta Merkura. Potom slijede Ija i Europa, približno veličine Mjeseca.

Motrenja pomrčine Jupiterovih satelita služila su u pomorstvu za određivanje položaja broda, zemljopisne dužine, u doba kada nije bilo pouzdanih kronometara ni radiosignala. Na temelju neravnomjernosti u pojavama pomrčina satelita, s obzirom na njihovu udaljenost od Zemlje, izračunao je Ole Rømer prvi put brzinu svjetlosti. Jupiterovi prsteni sastoje se od čestica mikroskopske veličine. Prošireni Halo prsten udaljen je od središta planeta 1,40 do 1,72 Jupiterovog polumjera, najsjajniji Glavni prsten na udaljenosti je od 1,72 do 1,81 polumjera, a rijetki Paučinasti (engl.: Gossamer Ring) prsten udaljen je 1,81 do 3 polumjera.^[6]

Jupiter je prividno četvrto najsjajnije nebesko tijelo, nakon Sunca, Mjeseca i Venere.

Dobio je ime po vrhovnom bogu starih Rimljana, kojeg su Grci zvali Zeus. (Vidi Jupiter). Po uzoru na stara češka imena planeta, kajkavci su jedno vrijeme upotrebljavali ime Kraljomoć (Kralyomoch po starom kajkavskom pravopisu).^[7]

1. ↑ Seidelmann, P. Kenneth; Archinal, Brent A.; A'Hearn, Michael F. et al.:, “"Report of the IAU/IAG Working Group on cartographic coordinates and rotational elements: 2006"”, [1],“Celestial Mechanics and Dynamical Astronomy 98 (3): 155–180.", 2007.
2. ↑ Yeomans Donald K.:, “HORIZONS Web-Interface for Jupiter Barycenter”, [2],“JPL Horizons On-Line Ephemeris System”, – Select "Ephemeris Type: Orbital Elements", "Time Span: January 1, 2000 12:00 to 2000-01-02", 2006.
3. ↑ Williams, Dr. David R.:, "Jupiter Fact Sheet", [3], NASA, 2004.
4. ↑ Seidelmann, P. K.; Abalakin, V. K.; Bursa, M.; Davies, M. E.; de Burgh, C.; Lieske, J. H.; Oberst, J.; Simon, J. L.; Standish, E. M.; Stooke, P.; Thomas, P. C.:, "Report of the IAU/IAG Working Group on Cartographic Coordinates and Rotational Elements of the Planets and Satellites: 2000", [4]  Arhivirana inačica izvorne stranice od 31. listopada 2018. (Wayback Machine), HNSKY Planetarium Program, 2001.
5. ↑ "Probe Nephelometer", [5]  Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. listopada 2006. (Wayback Machine), Galileo Messenger (NASA/JPL), 1983.
6. ↑ Jupiter, [6] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.
7. ↑ Danicza Zagrebechka, ili Dnèvnik za prözto leto 1834, Vu Zágrebu, pritizkana vu Ferencza Suppan Szlovarniczi: str. 8.