Kelti

Rasprostranjenost keltskih naroda:

██ jezgra halštatske kulture do 6. st. pr. Kr.

██ maksimalna keltska ekspanzija do 275. pr. Kr.

██ područje Luzitanije gdje keltska prisutnost nije sigurna

██ šest keltskih nacija sa značajnim govornicima keltskih jezika u ranom novom vijeku (1500. – 1800.)

██ područja u kojima su danas većinski govore keltski jezici.

Kelti su skupni naziv za plemena i narode koji su živjeli na sadašnjim područjima Velike Britanije, Irske, Belgije, Francuske, Švicarske, sve do Ukrajine, a, miješajući se s drugim narodima, stigli su potom i do Panonije. Na prostoru današnje Hrvatske susreću se materijalni tragovi triju skupina Kelta. Istočni su Kelti Skordisci uglavnom u Posavini, a zapadni Taurisci oko slovenske granice. Na sjeveru su Boji u Međimurju, Prekomurju i Gradišću. Kelti jezično čine posebnu granu indoeuropske etnolingvističke porodice, keltsku skupinu. U kopnenom dijelu zapadne Europe bili su poznati pod imenom Gali, a područje njihovog naseljavanja Galija.

U antici su Rimljani u doba republike ostvarili prve dodire i prvi se put sukobili s Keltima već u sjevernoj Italiji gdje su su se Gali u 6. i 5. stoljeću naselili sjeverno od rijeke Pada (Po). Potom su se Rimljani u daljem osvajanju današnje Francuske sukobili s glavninom Kelta u Galiji pod njihovim najjačim vojskovođom Vercingetoriksom, a o tim Galskim ratovima postoji niz rimskih zapisa sve do Cezara s puno detalja o Keltima među kojima je najpoznatiji i naopsežniji latinski tekst De bello Gallico u više svezaka koji je napisao Cezar.

Negdje oko 600. pr. Kr. plemena koja su se koristila željezom predvođena bogatim vođama iz Galije (Francuska) proširila su se do središnje Europe. Govorili su keltskim jezikom, pretkom ili davnim rođakom irskoga jezika kakva danas poznajemo. Bila je to skupina različitih naroda povezanih zajedničkim jezikom i sličnim izgledom, načinom odijevanja i života koje su Grci poznavali pod nazivom Keltoi, odnosno Kelti. Dugo su vremena dominirali srednjom i zapadnom Europom, a napadali su i Grčku i Rim. Proširili su se na jugozapad do Španjolske i Portugala, na istok do Ukrajine te Male Azije i na sjever do Velike Britanije i Irske. Zapise o Keltima možemo naći zahvaljujući starim rimskim i grčkim dokumentima, te srednjovjekovnim piscima iz Irske.

Jedan od važnijih zapisa o britanskim Keltima načinio je Tacit, rimski povjesničar i zet prvog rimskog namjesnika u Britaniji koji je napisao da je stanovništvo koje je živjelo u Britaniji barbarsko naglašavajući pritom da je razjedinjeno. Strabon, rimski geograf i povjesničar napisao je da je stanovništvo Britanije proizvodilo pšenicu, stoku, zlato, srebro, željezo, kositar, životinjske kože, robove i pse za lov. Važno je naglasiti da Rimljani nisu osvojili cijelu Britaniju, pa stoga nisu imali uvid u sva keltska plemena. Gaj Julije Cezar smatrao je da najciviliziraniji stanovnici žive u obalnim područjima Kenta gdje se on iskrcao. Cezar je vjerovao da najveći dio plemena u unutrašnjosti nije uzgajao pšenicu, nego je živio na mlijeku i mesu te se odijevao u životinjsku kožu. Najviše ga se dojmilo njihovo neustrašivo držanje u borbi. Nosili su duge keltske mačeve i borili se bez oklopa na tijelu. Cezar govori da svi Briti boje tijelo sačem koji im daje modru boju. Imaju dugu kosu i briju cijelo tijelo osim glave i gornje usnice.


From Wikipedia, the free encyclopedia · View on Wikipedia

Developed by Tubidy