Kinematika

Klasična mehanika

drugi Newtonov zakon
povijest klasične mehanike
kronologija klasične mehanike

Kinematika (franc. cinématique, prema grč. ϰίνημα, genitiv ϰıνηματος: gibanje) je grana mehanike koja proučava gibanje (kretanje) tijela, bez obzira na njegove uzroke (sila). Naziv je 1834. uveo André-Marie Ampère. Gibanje točke ili čestice u prostoru, to jest njezina putanja, brzina i ubrzanje, potpuno je određeno ako je poznata promjena njezinih triju koordinata položaja u vremenu. Gibanje krutoga tijela određeno je poznavanjem gibanja jedne točke tijela i promjene orijentacije tijela prema koordinatnim osima u vremenu. Kinematika mehanizama proučava gibanje sastavnih dijelova mehanizama, neovisno o uzrocima gibanja.[1]

Translatorno gibanje ili pravocrtno gibanje je gibanje u kojem sve točke krutog tijela u jednom trenutku imaju istu brzinu i prevale isti put, i zato je svaka na tom tijelu za vrijeme gibanja sama sebi paralelna.
Uobičajeno je da se slobodni pad uzima kao primjer jednolikog ubrzanog gibanja (gibanja sa stalnim ubrzanjem). Pritom se pretpostavlja da nema otpora zraka ili trenja.
Prikaz promjene brzine lopte u slobodnom padu, pod konstantnom silom gravitacije.
Kosi hitac projektila koji je izbačen brzinom 10 m/s pod različitim kutovima (u vakuumu).
  1. kinematika, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.

From Wikipedia, the free encyclopedia · View on Wikipedia

Developed by Tubidy