Kondenzacijske jezgre

Nastanak onečišćavanja zraka aerosolima iznad sjeverne Indije i Bangladeša (zahvalom NASA-e).
Dijagram pokazuje maksimalni postotak vodene pare u zraku, koji može biti iznad razine mora, u ovisnosti o temperaturi. Ponašanje vodene pare ne ovisi o prisutnosti drugih molekula u zraku.
Oblaci tijekom zalaska Sunca.
Mikrofotografije kristala iz pahuljica snijega.
Nevera označava nevrijeme, odnosno vrijeme vrlo loše za boravak na moru.

Kondenzacijske jezgre su sićušne čestice različita podrijetla na kojima se u atmosferi kondenzira vodena para (aerosoli). Razlikuju se tri vrste takvih jezgara:

  • Aitkenove jezgre, promjera manjeg od 0,2 μm,
  • velike jezgre, promjera od 0,2 do 1 μm, te
  • gigantske jezgre, promjera većeg od 1 μm.

Najpogodnije jezgre za stvaranje oblaka (takozvane oblačne kondenzacijske jezgre) promjera su većeg od 0,1 μm i 1 cm3 zraka sadrži u prosjeku od 100 do 1000 jezgara. Vrlo onečišćen zrak iznad industrijskih središta može sadržavati i do milijun takvih čestica po 1 cm3.[1]

  1. kondenzacijske jezgre, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2018.

From Wikipedia, the free encyclopedia · View on Wikipedia

Developed by razib.in