Republika Kosovo Republika e Kosovës Република Косово | |||||
---|---|---|---|---|---|
| |||||
Geslo nema | |||||
Himna Europa | |||||
Položaj Kosova | |||||
Glavni grad | Priština | ||||
Službeni jezik | albanski, srpski | ||||
Državni vrh | |||||
- Predsjednik | Vjosa Osmani | ||||
- Predsjednik Vlade | Albin Kurti | ||||
Neovisnost | Kosovo je proglasilo neovisnost 17. veljače 2008., a sljedećeg dana počela su pristizati i prva priznanja ostalih država. | ||||
Površina | 161. po veličini | ||||
- ukupno | 10 908[1] km2 | ||||
- % vode | ? % | ||||
Stanovništvo | 140. po veličini | ||||
- ukupno (2011) | 1 739 825 | ||||
- gustoća | 220/km2 | ||||
BDP (PKM) | procjena 2008. | ||||
- ukupno | 2 milijarde € (?) | ||||
- po stanovniku | 2270 € (?) | ||||
Valuta | euro 1) (100 centa) | ||||
Pozivni broj | +383 3) | ||||
Vremenska zona | UTC +1 UTC +2 ljeti | ||||
Internetski nastavak | .xk (privremeno)[2] | ||||
1) Na Kosovu je službena valuta zbog specifičnosti situacije euro, iako Kosovo nije u Eurozoni; 3) Do 1. siječnja 2015. na Kosovu je korišten pozivni broj za Srbiju +381 za fiksne linije. Operateri mobilne telefonije na Kosovu služili su se predbrojem +377 (Monako) ili +386 (Slovenija). |
Kosovo (alb. Kosova, Kosovë, Republika e Kosovës; srp. Република Косово; tur. Kosova Cumhuriyeti) je djelomično priznata država u jugoistočnoj Europi. U veljači 2008. Skupština Kosova jednostrano je proglasila Republiku Kosovo, koju je do 24. travnja 2023. priznalo 90[3] od 193 država članica UN-a,[4][5] te četiri ne-članice UN-a: Suvereni malteški vojni red, Republika Kina (Tajvan) (iako Kosovo nije priznalo Republiku Kinu (Tajvan)), Cookovo Otočje i Niue.
Kosovo se nalazi pod upravom EULEX-a od 2008. godine, a izvan nadzora Republike Srbije.
Od kolovoza 2006., Kosovo je bilo „entitet pod privremenom međunarodnom upravom“[6] kojemu je glavni grad Priština (alb. Prishtinë). 17. veljače 2008. kosovska Skupština proglasila je neovisnost, uz jamčenje prava srpskog i ostalih manjinskih naroda koji ondje žive. Tu odluku Srbija nije priznala,[7] dok su neovisnost Kosova uskoro priznale SAD, Kanada, Ujedinjeno Kraljevstvo, većina država Arapskoga poluotoka, Njemačka i druge zemlje, uključujući Hrvatsku.[8]
Zbog svoje apsolutne većine, Albanci imaju potpunu vlast na Kosovu, uz iznimku dijelova nekoliko općina na sjeveru Kosova. Dio Srba (Kosovci) ne žele sudjelovati ni u kakvoj vladi koja nije vođena iz Beograda.
Prema rezultatima službenog popisa iz 2011. na Kosovu je živjelo 1 739 825 stanovnika, od čega 92,93 posto čine Albanci, a 1,47 posto Srbi. Ovi postotci su vjerojatno varljivi s obzirom da popis nije proveden na Sjevernome Kosovu, u trima općinama s većinskim srpskim stanovništvom: Zubin Potoku, Zvečanu i Leposaviću.[9]
Kosovo je formirano kao zasebna država povodom Rata na Kosovu krajem 1990.-ih godina, kada je Srbija albansku oružanu pobunu pokušala slomiti protjerivanjem većinskoga albanskog stanovništva Kosova. Međunarodna zajednica na to je odgovorila vojnom intervencijom koja se u prvom redu sastojala od NATO-ova zračna bombardiranja Srbije i Crne Gore velikih razmjera, koja je dovela do sloma režima Slobodana Miloševića i prestanka srbijanske vlasti nad Kosovom.
|journal=
(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
|journal=
(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
<ref>
oznaka; nije zadan tekst za izvor prizn_hr
|journal=
(pomoć)