Kotao

Ovo je glavno značenje pojma Kotao. Za druga značenja pogledajte Kotao (razdvojba).
Izgled postrojenja s kotlovima.
Glavni dijelovi generatora pare ili parnog kotla koji koristi ugljen kao gorivo.
Izgled škotskog kotla s 2 ložišta i parnim domom na vrhu.
Prikaz dvodomnog vodocijevnog kotla s prirodnom cirkulacijom.
Centralno grijanje na ogrjevno drvo.

Kotao je velika posuda koja služi za zagrijavanje vode, proizvodnju vodene pare, destilaciju i slično. Parni kotao uobičajeni je naziv za sve uređaje i postrojenja za proizvodnju vodene pare, a takvi se uređaji danas, zbog najčešće složene konstrukcije, ispravnije nazivaju i generatorima pare. Dobivena para određene je temperature i tlaka te se primjenjuje za pogon parnih turbina i strojeva u termoelektranama, brodovima, za centralno grijanje, za tehnološke procese u industriji i slično. Parni se kotlovi razlikuju prema načinu optoka mješavine vode i pare, vrsti provjetravanja, položaju cijevi u kotlu i drugo, no u osnovi se dijele prema mediju što prolazi njihovim cijevima na vatrocijevne (s ogrjevnim vatrenim ili dimnim cijevima) i na vodocijevne (s vodnim cijevima).[1]

Parni kotao je u općem smislu velika zatvorena cilindrična posuda od čelika, u kojoj se isparuje voda pomoću topline pri stalnom tlaku. Gorivo izgara u ložištu na rešetki. Ispod rešetke nalazi se pepelište, u kojem pada pepeo. Ispušni plinovi obilaze oko ogrjevne površine kotla i dimnim kanalom (dimovod) odlaze u dimnjak. Kotao je izrađen u obliku cilindra ili kao kombinacija cilindra, odnosno bubnjeva i cijevi. Ovakvom kombinacijom povećava se aktivna površina kotla, kroz koju toplina prolazi od ispušnih plinova na vodu. Potreban zrak za izgaranje dovodi se u ložište prirodnom ili umjetnom ventilacijom. Dolazak svježeg zraka u ložište ovisi o razlici tlaka vanjske atmosfere i tlaka u ložištu. Ako razliku tlaka proizvodi samo dimnjak, onda je to prirodna ventilacija, ako je pak proizvodi ventilator, onda je to umjetna ventilacija.

Para se skuplja u sabiraču pare, takozvanom parnom domu na vrhu kotla, odakle se vodi parovodom do parnog stroja, odnosno na mjesto upotrebe. Svaki kotao mora imati stanovite uređaje za ispravan pogon i kontrolu pravilnog rada parnog kotla. Ti se uređaji zovu armatura parnog kotla. U armaturu parnog kotla spadaju:

  • sigurnosni ventil koji automatski ispušta vodenu paru iz kotla čim prijeđe dopuštenu granicu za koju je kotao građen. Para iz parnog kotla izlazi tako dugo dok se tlak ne snizi na dopuštenu vrijednost;
  • manometar ili tlakomjer koji pokazuje tlak pare u kotlu;
  • vodokaz koji pokazuje visinu vode u kotlu;
  • uređaj za napajanje kotla vodom;
  • ventil za odvod pare i ventil za ispražnjenje kotla.[2]
  1. kotao, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.
  2. Velimir Kruz: "Tehnička fizika za tehničke škole", "Školska knjiga" Zagreb, 1969.

From Wikipedia, the free encyclopedia · View on Wikipedia

Developed by Tubidy