Kozaci

Kozaci su pripadnici vojničkih, pretežno ukrajinske i ruske etničke skupine, koji se od kraja 15. stoljeća pojavljuju na crnomorskim stepama, području južnog Dnjepra i Dona, tvoreći vojničku protuosmansku obrambenu ali i ofenzivnu vojnu pokrajinu.^[1]

Porijeklo kulture kozaka do danas nije posve temeljito istraženo. Sam naziv »Kozaci« uslijedio je nakon naziva »Zaporošci« tek u 15. stoljeću, a pretpostavlja se da su iste skupine ratnika ratovale i pod drugim nazivima povezanim s riječju »Rus'« (sinonim za srednjovjekovnu Ukrajinu)^[2] već od 10. stoljeća kada se ista pojava bilježi u povijesnim dokumentima. Specifičan izgled izvornih kozačkih ratnika obrijanih glava s repićem u predjelu tjemena te puštenim elegantnim dugim brkovima susreće se još u srednjovjekovlju (slični obrisi kulture se nalaze kod Kelta), a prva istaknutija osoba s takvim izgledom bio je Veliki kijevski knez Svjatoslav Ihorovyč.^[3]

Ukrajinski stručnjaci tumače da kozačka kultura ima svoje korijene najkasnije još iz razdoblja Kijevske Rusi kada se jug Ukrajine i Rusije nalazio u kontinuiranim sukobima s raznim euroazijskim narodima.^[4] Taj prostor ipak je bio naseljen slavenskim stanovnicima, djelomično i pripadnicima iz plemena Bijelih Hrvata,^[5][6] za koje se pretpostavlja da su jedna od skupina koja je sudjelovala u formiranju prvih kozačkih pokreta.^[7][8] Kozačka kultura se također u više istraživanja povezuje s Keltima te Skitima i Sarmatima, inače vojnički nastrojenim narodima iranskog porijekla koji su više stoljeća živjeli na prostoru južne Ukrajine i Rusije. To se posebno očitava u načinu ratovanja i vrsti oružija.^[9]

Prva kozačka utvrda odnosno središte Zaporoška Sič^[10] osnovano je u južnoj Ukrajini na rijeci Dnjepar. Ondje se formirao snažan »kozački pokret« koji će u sljedećem razdoblju postati sinonim za neovisnu ukrajinsku politiku u borbi protiv poljskih i tatarskih okupanata. Takozvani Zaporoški kozaci, u početku ukrajinski seljaci i lovci, povest će nekoliko velikih ustanaka protiv poljske vlasti, sustavno će pljačkati tatarska središta na poluotoku Krimu, a širenjem Ruskog Carstva dio njih će biti uključen u redove ruske carske vojske.^[11] Hrabar, neovisan i pustolovan život Zaporoških kozaka formirao je specifičnu kozačku vojnu kulturu (vrijednu divljenja u mnogim europskim ustanovama tog razdoblja) koja će se kasnije širiti Ruskim Carstvom. Objedinjavanjem ukrajinskih i ruskih vojnih skupina^[12] formiraju se Donski kozaci,^[13][14] a nakon njih slijedi niz kozačkih organizacija.^[15] Među njima posebno se ističu Kubanski kozaci^[16] koji se smatraju izravnim potomcima Zaporoških kozaka.

Prema istraživanjima stručnjaka Susanne Luber i Petera Rastankowskog stvoreni su zaključci da su Ukrajinci činili veliku većinu ljudstva u prvim kozačkim sastavima i formiranju kozačke kulture i pokreta, točnije: 82% Ukrajinci i Bjelorusi, 8.4% Rusi, 4.8% Poljaci i 4.8% Litavci.^[17]

Podrobniji članak o temi: Ukrajinski kozaci

1. ↑ Enciklopedija.Izmk
2. ↑ Rus’ - The former name of Ukraine.
3. ↑ Sviatoslav I Ihorovych, prince of Kyiv (de jure from 945, de facto from 964) and noted military commander.
4. ↑ Розвідка про землі, звичаї, спосіб правління, походження та релігію козаків.
5. ↑ Олег Гуцуляк: Червона Русь і Біла Хорватія
6. ↑ ДУЛЇБИ, БУЖАНЕ І ВОЛИНЯНЕ, ЧЕРВЕНСЬКІ ГОРОДИ, ЛЇТОПИСНІ „ХОРВАТИ", „БІЛА ХОРВАТІЯ" І ХОРВАТСЬКЕ ПИТАННЄ.
7. ↑ ІСТОРІЯ Й ТОПОГРАФІЯ ВОСЬМИ ЗАПОРІЗЬКИХ СІЧЕЙ
8. ↑ ЛІТОПИС МАЛОРОСІЇ, АБО ІСТОРІЯ КОЗАКІВ-ЗАПОРОЖЦІВ
9. ↑ Історія Козацтва: Меч Арія символ України
10. ↑ Zaporozhian Sich (Zaporizka Sich).
11. ↑ Cossacks.
12. ↑ Коли в жилах — кров донських козаків …
13. ↑ Serge Jaroff's Don Cossack Choir.
14. ↑ Bulavin, Kondratii.
15. ↑ Azov Cossack Host (Azovske kozatske viisko).
16. ↑ Kuban Cossack Host. The only formation of Ukrainian Cossacks that existed until the final days of tsarist rule.
17. ↑ Serhii Plokhy: The Cossacks And Religion In Early Modern Ukraine, Oxford University Press, 2002.^{[neaktivna poveznica]}