Krhkost

Prikaz raznih vrsta lomova materijala:
(a) Krhki lom
(b) Žilavi lom
(c) Potpuno žilavi lom.
Dijagrami vlačne čvrstoće češćih tehničkih materijala. Bakar je žilav materijal, dok je sivi lijev krhak.
Tipični dijagram naprezanja za žilavi materijal (plavo) i krhki materijal (crveno).
Krhki lom uzorka od lijevanog željeza.

Krhkost je svojstvo materijala koje je u suprotnosti sa žilavošću, a to znači da se materijal lomi bez prethodne plastične deformacije. Mjera za žilavost materijala je udarni rad loma. Za krhke materijale (staklo, keramika, polistiren) potreban je mali udarni rad loma materijala. Udarni rad loma određuje otpornost materijala krhkom lomu i mjera je za žilavost materijala. Udarni rad loma je energija utrošena za lom ispitnog uzorka kod ispitivanja. Označava se s KU (ispitni uzorak s U zarezom) ili KV (ispitni uzorak s V zarezom) i izražava se u džulima (J).[1]

Kod krhkog loma, djelovanjem naprezanja ne postoji plastična deformacija, već se početna mikropukotina širi duž kristalne ravnine. Osim sklonosti nekih materijala krhkom lomu (npr. kaljeni čelik), on se javlja kod sniženih temperatura i velikih brzina naprezanja.[2]

Kod žilavog loma prisutna je snažna plastična deformacija u svim koracima loma materijala. Nastaje pri malim brzinama djelovanja naprezanja i pri naprezanju koje je znatno iznad granice razvlačenja materijala.

  1. [1] “Ispitivanje materijala”, doc. dr. sc. Stoja Rešković, Metalurški fakultet Sveučilišta u Zagrebu, www.scribd.com/doc, 2010.
  2. "Tehnička enciklopedija", glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.

From Wikipedia, the free encyclopedia · View on Wikipedia

Developed by Tubidy