Kvantizacija

Najjednostavniji način kvantiziranja signala je odabir vrijednosti digitalne amplitude najbliže izvornoj analognoj amplitudi. Ovaj primjer prikazuje izvorni analogni signal (zeleno), kvantizirani signal (crne točke), signal rekonstruiran iz kvantiziranog signala (žuto) i razliku između izvornog i rekonstruiranog signala (crveno). Razlika između izvornog signala i rekonstruiranog signala je pogreška kvantizacije i, u ovoj jednostavnoj shemi kvantizacije, deterministička je funkcija ulaznog signala.

Kvantizacija, u procesiranju digitalnih signala, se odnosi na proces gdje su kontinuirane vrijednosti amplitude predstavljene ograničenim setom diskretnih vrijednosti.[1]

Kontinuirana amplituda uzoraka je kvantizirana i mapirana u n-bit binarnih brojeva.[1] To uključuje i zaokruživanje vrijednosti na jedinicu preciznosti. Uređaj ili algoritamska funkcija koji izvodi kvantizaciju je kvantizator.[2] Kvantiziranjem n bitova, raspon amplitude signala je podijeljen u 2n diskretnih razna, i svaki uzorak je kvanitziran na najbližu razinu kvantizacije i onda je mapiran u binarni kod dodijeljen toj razini.[1]

Primjer kvantizacije može biti audio kompaktni disk (CD) koji je sampliran na 44,100 Hz i kvantiziran sa 16 bita koji je jedna od 65,536 mogućih vrijednosti po uzorku.[3] Izbor broja razina je veoma važan u diskretnoj kvantizaciji. Kvaliteta rezultirajućeg signala je obrnuto proporcionalna količini podataka potrebnih da se predstavi svaki uzorak.[4] Najjednostavniji način kvantiziranja signala je izbor digitalne vrijednosti amplitude koja je najbliža originalnoj analognoj amplitudi. Ovo zaokruživanje na najbližu razinu dovodi do pogreške koja predstavlja najveći izvor smetnje u digitalnom procesiranju signala.[2] U pretvaranju analognih signala u digitalne, razlika između stvarne analogne vrijednosti i kvantizirane digitalne vrijednosti se naziva greškom kvantizacije. Signal koji je nastao zbog ove pogreške je ponekad modeliran kao dodatni slučajni signal zbog stohastičkog ponašanja. Kvantizacija je do određenog stupnja uključena u gotovo sva procesiranja digitalnih signala.[2] Točnost kvantiziranog signala može se popraviti do željenog stupnja povećavajući broj razina L=2n. U isto vrijeme zbog korištenja regenerativnih repetitora signali se mogu prenositi na veće udaljenosti nego što je to bilo moguće za analogne signale.[5]

  1. a b c (http://dea.brunel.ac.uk/cmsp/Home_Saeed_Vaseghi/Sampling%20and%20Quantisation.pdfArhivirana inačica izvorne stranice od 16. veljače 2010. (Wayback Machine))
  2. a b c (http://en.wikipedia.orgview_html.php?sq=Facebook&lang=hr&q=Quantization_%28signal_processing%29)
  3. (http://care.iitd.ac.in/Academics/Courses/crp_718/exp_sp_2.pdfArhivirana inačica izvorne stranice od 18. siječnja 2015. (Wayback Machine))
  4. (https://sisu.ut.ee/sites/default/files/imageprocessing/files/digitizn.pdfArhivirana inačica izvorne stranice od 25. rujna 2020. (Wayback Machine))
  5. (Lathi, B., P., “ Modern Digital and Analog Communication Systems”, Oxford University Press, Inc., 1998.)

From Wikipedia, the free encyclopedia · View on Wikipedia

Developed by Tubidy