Libanonska Republika الجمهوريّة البنانيّة (al-Džumhūrīyâ al-Lubnānīyâ) | |||||
---|---|---|---|---|---|
| |||||
Himna | |||||
Položaj Libanona | |||||
Glavni grad | Beirut | ||||
Službeni jezik | arapski 1) | ||||
Državni vrh | |||||
- Predsjednik | Michel Aoun (ميشال عون) | ||||
- Predsjednik Vlade | Najib Mikati (نجيب ميقاتي) | ||||
Neovisnost | Od Francuske Republike, 22. studenoga 1943. | ||||
Površina | 160. po veličini | ||||
- ukupno | 10 452 km2 | ||||
- % vode | 1,6 % | ||||
Stanovništvo | 123. po veličini | ||||
- ukupno (2003) | 4 467 000 2) | ||||
- gustoća | 358/km2 | ||||
Valuta | libanonska funta (100 piastera3)) | ||||
Pozivni broj | +961 | ||||
Vremenska zona | UTC +2 UTC +3 ljeti | ||||
Internetski nastavak | .lb | ||||
(1) Govori se i francuski, engleski i armenski. (2) Procjena iz 2015. godine. Posljednji popis bio je 1932. godine; |
Libanon, službeno Republika Libanon (arapski: الجمهورية اللبنانية), država je u jugozapadnoj Aziji na Bliskom istoku. Nalazi se na obali istočnog Sredozemlja, a graniči na sjeveru i istoku sa Sirijom, te na jugu s Izraelom. Libanon nazivaju i Švicarskom Srednjega istoka.[1] Na zapadu je omeđena Sredozemnim morem. Libanon se računa kao dio Mašrika i Levanta. Ondje je 2022. živjelo oko 5,5 milijuna ljudi, od čega gotovo polovica u glavnom gradu Beirutu. Sljedeća dva najveća grada su Tripoli na sjeveru i Sidon na jugu.
Izvorno zemlja Feničana, u antičko doba Libanon je, kao i cijeli Levant, postao dio carstva Aleksandra Velikog, kasnije Rimskog Carstva i, tijekom islamsko-arapske ekspanzije između 634. i 640. godine, postaje dijelom arapskog svijeta kojeg je dio i danas. Libanonsko stanovništvo govori arapskim jezikom i pripada raznim islamskim i kršćanskim vjeroispovijestima, pri čemu je kršćanska populacija posebno visoka u usporedbi s onom u drugim arapskim zemljama (procjenjuje se na polovicu nakon osnutka libanonske države 1943., danas oko trećine ukupnog stanovništva).[nedostaje izvor]
Nacionalni pakt iz 1943. uspostavio je politički sustav u kojem su određeni položaji i službe dodijeljeni različitim vjerskim skupinama prema fiksnom ključu raspodjele (vjerski omjer). Nakon gospodarskog procvata koji je zemlji dao reputaciju Švicarske Bliskog istoka, stalne napetosti između skupina stanovništva izbile su 1975. u građanski rat koji je trajao do 1990., tijekom kojeg su dvije susjedne države, Sirija i Izrael, okupirale dijelove zemlje. Unutarnje libanonske bitke vodile su se između kršćana, sunita, šijita, Druza i Palestinaca, te između desničarskih i ljevičarskih snaga. Izraelske trupe povukle su se iz Libanona 2000. godine, a posljednje sirijske trupe 2005. godine. Obnova zemlje od tada je ometana njezinim neizravnim sudjelovanjem u većim sukobima u regiji, kao što su veze libanonskih šijita sa Sirijom i Iranom i veze libanonskih sunita sa Saudijskom Arabijom. Nekadašnja kršćanska dominacija oslabila je kao rezultat iseljavanja, ali je posljednjih godina porastao utjecaj islamističkog Hezbollaha kojeg sponzorira Iran.[nedostaje izvor]