MPEG-2

MPEG-2 standard je ISO/IEC 13818 standard koji specificira audio-video kompresiju. Po pravilu MPEG-2 komprimirani signal višeg je kvaliteta nego u slučaju MPEG-1 kompresije. Ovaj standard specificira parametre prijenosa čini centralni dio digitalne video difuzije (eng. digital video broadcasting — DVB). Glavni cilj MPEG-2 video standarda je definiranje formata koji će se koristiti za opis kodiranog video signala. MPEG-2 standard definira rezultirajući strim bita. Kada je MPEG-2 razvijen, jedini zahtjev je bio da se formira tako da bude dovoljno fleksibilan za upotrebu kod šireg spektra videoaplikacija, koje zahtijevaju binarne protoke do Mbit/s, kao to su HDTV, DVD, interaktivna memorija (eng. interactive storage media — ISM), širokodifuzni (eng. broadcast) servisi, kablovska TV distribucija i interaktivni TV servisi pogodni za fleksibilne mogućnosti mreže, ograničenja u širini mrežnog opsega i kvalitetu slike. U odnosu na MPEG-1 standard, MPEG-2 je uveo sljedeće razlike:

• pretraživanje u poljima, a ne samo u kadrovima,
• generiranje makroblokova tipa 4:2:2 i 4:4:4,
• veličina kadra može biti do 16383 x 16383 piksela,
• može se koristiti nelinearna kvantizacija trakta makrobloka.

Kodni algoritmi u MPEG-2 skoro su isti kao kod MPEG-1. Međutim, MPEG-2 sadrži više mogućnosti, npr. analiza s proredom. MPEG-2 sistemi, audio i video specifikacije su bazirani na odgovarajućim MPEG-1 specifikacijama. Za MPEG-2 se može reći da se on bavi tehnologijama kompresije i sintakse u bit stream-ovima, u cilju osiguranja prijenosa audio i video signala u širokopojasnim mrežama.