Magnetska permeabilnost

Magnetska permeabilnost je elektromagnetska osobina materijala koja pokazuje intenzitet magnetizacije tijela kada su ona izložena vanjskim magnetskom polju. Magnetska permeabilnost se označava grčkim slovom mi (μ). Pojam magnetska permeabilnost osmislio je Oliver Heaviside 1885. U jedinicama SI sustava, permeabilnost se izražava u Henrijima po metru (H/m), ili u Newtonima po Amperu na kvadrat (N/A²) ili Volt · sekunda na Amper · metar {Vs/Am}.

Magnetska permeabilnost vakuuma ili univerzalna magnetska konstanta (znak ${\displaystyle \mu _{0}}$) je prirodna konstanta magnetske permeabilnosti za vakuum, koja iznosi: ${\displaystyle \mu _{0}}$= 4π · 10^–7 H/m^[1] ili ${\displaystyle \mu _{0}}$ = 12.566370614 · 10^–7 N/A². Jednaka je recipročnoj vrijednosti umnoška dielektrične permitivnosti vakuuma ε₀ i kvadrata  brzine svjetlosti c u vakuumu: μ₀ = 1/(ε₀c²).^[2]

Dielektrična permitivnost vakuuma, permitivnost vakuuma, dielektričnost vakuuma ili dielektrična konstanta vakuuma (znak ε₀) je prirodna konstanta koja je jednaka recipročnoj vrijednosti umnoška magnetske permeabilnosti vakuuma μ₀ i kvadrata brzine svjetlosti c u vakuumu: ε₀ = 1/(μ₀c²) = 8.854187817 · 10^–12 F/m.^[3]

1. ↑ The NIST reference on fundamental physical constants
2. ↑ magnetska permeabilnost vakuuma, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.
3. ↑ dielektrična permitivnost vakuuma, [2] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.