Marko Polo

Ovo je glavno značenje pojma Marko Polo. Za trajekt pogledajte M/T Marko Polo.
Marko Polo

Marko Polo, portret (ca. 1600.)
Rođenje 15. rujna 1254.[1]
Venecija ili Korčula[2]
Smrt 8. siječnja 1324.
Venecija
Narodnost Mletačka Republika[3]
Portal o životopisima
Putovanja Marka Pola.

Marko Polo (tal. i ven. Marco Polo; Venecija ili Korčula, 1254.Venecija, 8. siječnja 1324.),[2] bio je mletački istraživač, putopisac i trgovac,[3][4][5] koji je postao poznat zbog zapisa o svom putovanju kroz Kinu.

Oko mjesta njegovog rođenja postoje mnoga sporenja, vezano uz to je li rođen u Veneciji (kako se slaže većina povjesničara)[6][7] ili u gradiću Korčuli (teoriju koja zasniva se na jednom dokumentu iz 15. stoljeća stoljeća po kojem je obitelj Polo podrijetlom iz Dalmacije,[2] iako oko toga ne postoji konsenzus, a recenziranje iz 2013. nazvalo je tu teoriju "čistim falsificiranjem ili čak krađom baštine")[8][9] no nije sporno to da se rodio u ondašnjoj Mletačkoj Republici.[2][10] Markov otac Niccolò i stric Matteo, poduzetni trgovci s Istokom, prevalili su između 1261. i 1269. put do Kine, priključivši se izaslanstvu koje je perzijski kan Hulagu slao mongolskomu velikom Kublaj-kanu, koji je tada imao svoju prijestolnicu u Khanbaliqu (Peking). Iz Kine su se vratili kao Kublaj-kanovi izaslanici papi, s pismom u kojem kan moli da mu se pošalju učeni ljudi, koji bi poučavali u njegovu carstvu. Kada su 1271. krenuli na svoje drugo putovanje s papinim odgovorom, prateći dva dominikanca u Kinu, priključio im se i Marko. Morem su putovali do sirijske obale (İskenderunski zaljev), kopnenim putem do Hormuza, preko Kermana do Balka, pa uz gornji tok rijeke Amu-Darje do Pamirske visoravni. Nastavili su između Tibeta i Lop Nura, prešli pustinju Gobi i 1275. stigli kanu Kublaju. Marko je postao kanov pouzdanik i ostao u njegovoj službi 17 godina, proputovavši mnoge krajeve Dalekog istoka (sve do Mjanmara i Vijetnama), upoznavši jezike i običaje različitih naroda. Godine 1292. pružila se putnicima prilika za povratak, kada je izaslanstvo pratilo mongolsku princezu kao nevjestu perzijskom kanu Arghunu. Venecijanci su krenuli morem uz obalu Indokine, Sumatre, Nikobara, Cejlona (Šri Lanka) i zapadne Indije do Hormuza, a zatim, otprativši princezu do Tabriza, preko Trabzona i Carigrada stigli potkraj 1295. u Veneciju. Godine 1298. Polo je sudjelovao u sukobu između mletačkih i genoveških brodova kraj Korčule, gdje je bio zarobljen. U zarobljeništvu je ispričao svoje doživljaje s putovanja prijatelju Rustichellu iz Pise, koji ih je zabilježio na francuskom jeziku u djelu Knjiga svjetskih čudesa (fr. Livre des merveilles du monde), poslije poznatom pod nazivom Milijun (tal. Milione).

Od 14. stoljeća Polov putopis poslužio je kao podloga za zemljopisne (geografske) karte Azije (Laurentinski portulan iz 1375.), a bogatstvo i egzotičnost opisanoga svijeta poticali su pustolove pomorskih zemalja i gradova (Portugala, Španjolske, Genove) da traže pomorske putove u zemlje Dalekog istoka.[2]

  1. William Tait, Christian Isobel Johnstone (1843), A Popular History of British India, Commercial Intercourse with China, and the Insular Possessions of England in the Eastern Seas, Tait's Edinburgh Magazine, sv. 10, str. 131.
  2. a b c d e LZMK / Hrvatska enciklopedija: Polo, Marko, pristupljeno 15. prosinca 2014.
  3. a b Marco Polo – Total History (engl.)
  4. Marco Polo – Worldatlas.comArhivirana inačica izvorne stranice od 9. lipnja 2020. (Wayback Machine) (engl.)
  5. BBC – History – Historic Figures: Marco Polo (c. 1254–1324) (engl.)
  6. Stephen Feinstein; (2009) Marco Polo: Amazing Adventures in China (Great Explorers of the World) str. 23-24.; Enslow Pub Inc
  7. Kathryn Hinds, Venice and Its Merchant Empire (2002), New York
  8. The curious case of Marco Polo from Korčula: An example of invented tradition". Journal of Marine and Island Cultures
  9. Bettinelli, Giuseppe (1780). Dizionario Storico-Portatile Di Tutte Le Venete Patrizie Famiglie, [Historical Dictionary Of All-Portable Venetian Patrician Families]
  10. Opća i nacionalna enciklopedija, XVI. knjiga, Pro leksis, Večernji list, Zagreb, 2007., str. 151., ISBN 978-953-7224-16-5 (preuzeto 15. kolovoza 2009.)

From Wikipedia, the free encyclopedia · View on Wikipedia

Developed by razib.in