Mizrahi, ili mizrahìm (hebr. misrach, "istok", "orijent"), ili adot hamizrah (zajednica Istoka) su Židovi iz arapskih država (Irak, Maroko, Tunis, Libija, Egipat, Sirija, Jemen itd.) nekad nazivani i kao orijentalni Židovi. Među adot hamizrah ubrajaju se također Židovi iz Irana, Kurdi, Židovi s planina, iz Bagdada, Indije i iz Buhare.
Orijentalni Židovi smatraju svoje vjerovanje originalnim jer se smatraju potomcima onih Židova koji su preživjeli deportaciju i Babilonsko ropstvo. U njihovu zajednicu pristupa i dio Židova iz dijaspore koji su napustili Izreael kada su Rimljani uništili hram 70. g, kao i Sefardi koje su 1492. protjerali Katolički kraljevi.
S religijskog (ritualnog) stajališta, istočni Židovi danas se prepoznaju u "sefardskom obredu". Ovim obredom u Izraelu upravlja Rishon Letzion, takozvani veliki "sefardski" rabin.
Uporaba pojma orijentalni Židovi, ili mizrahì , nastala je početkom 1990-ih, kada su ga usvojili izraelski aktivisti koji su pripadali ovoj grani judaizma.