Monroeva doktrina

Monroeva doktrina^[1] (engl.: Monroe Doctrine) je doktrina koju je objavio 2. prosinca 1823. američki predsjednik James Monroe. Doktrina navodi kako će svaki daljnji pokušaj europskih nacija da koloniziraju ili interveniraju u zemljama Sjeverne i Južne Amerike biti smatran činom agresije i zahtijevati intervenciju Sjedinjenih Država. Istovremeno, doktrina je navodila kako se Sjedinjene Države neće uplitati u već postojeće europske kolonije niti sudjelovati u internim problemima europskih država. Doktrina je sačinjena pod vodstvom ministra vanjskih poslova Johna Adamsa. Dokument je zamišljen kao protivljenje europskom kolonijalizmu. Kasnije je doktrina tumačena kao pravo SAD-a da intervenira u zemljama Južne Amerike kao i u Srednjoj Americi.

Doktrina je donesena u vrijeme kada su gotovo sve latinoameričke kolonije Španjolske i Portugala bilo stekle, bilo se nalazile na pragu stjecanja neovisnosti od Španjolskog i Portugalskog Imperija; Peru je 1824. godine bitkom za Ayacucho^[2] konsolidirao neovisnost, a Bolivija će neovisnost steći 1825. godine, što je značilo da su pod španjolskom upravom ostale samo Kuba i Portoriko. Sjedinjene su Države, radeći u dogovoru s Ujedinjenim Kraljevstvom, željele spriječiti daljnji dolazak europskih sila.^[3]

Predsjednik James Monroe doktrinu je predstavio tijekom sedmog godišnjeg govora o stanju Unije u Kongresu. Sam pojam, "Monroeova doktrina", skovan je 1850. godine,^[4] unatoč činjenici da je stvarni tvorac doktrine bio državni tajnik John Quincy Adams. Do kraja 19. stoljeća, Monreova doktrina se smatrala definirajućim momentom u vanjskoj politici Sjedinjenih Država, a ujedno je bila i jedan od najdugovječnijih stupova iste. Mnogi kasniji državnici i predsjednici pozivat će se na ovu doktrinu, među kojima Theodore Roosevelt, John F. Kennedy, Lyndon B. Johnson, Ronald Reagan i drugi. U jednom amandmanu Theodora Roosevelta iz 1904., (The Roosevelt Corollary),^[5] zaključuje se da SAD ima pravo nastupati kao "međunarodna policija" (international police power)^[6] ako se Karipske i Srednjoameričke države ponašaju "necivilizirano". Ovaj dodatak često je prizivan kao podrška miješanju SAD-a u Latinskoj Americi tijekom hladnog rata.

Namjera i utjecaj Monroeove doktrine ostali su na snazi, uz tek manje varijacije, više od jednog stoljeća. Primarni cilj doktrine bilo je oslobađanje Latinske Amerike straha od europske intervencije i izbjegavanje situacija u kojima bi Novi svijet postao bojno polje za zemlje Staroga svijeta, a sve kako bi Sjedinjene Države nesmetano mogle širiti vlastiti utjecaj. Doktrina je tvrdila kako bi Stari i Novi svijet trebale ostati različite utjecajne sfere upravo zato što su sastavljene od potpuno odvojenih i nezavisnih nacija. Ipak, zemlje Latinske Amerike s vremenom su počele prezirati doktrinu zbog njezina naglašenog intervencionizma i suptilnog imperijalizma, a 2013. godine, američki državni tajnik John Kerry objavio je kako je "era Monroeove doktrine završena".^[7]

1. ↑ Monroeva doktrina [Monroeva doktrina]. enciklopedija.hr. Pristupljeno 9. listopada 2022.
2. ↑ Bitka za Ayacucho [Bitka za Ayacucho]. hr.wiki5.ru (engleski). Pristupljeno 9. listopada 2022.
3. ↑ Herring, George C., From Colony to Superpower: U.S. Foreign Relations Since 1776, (2008.) str. 153.-155.
4. ↑ "Monroe Doctrine, Oxford English Dictionary, 3. izdanje (2002.).
5. ↑ Rooseveltov korolar [Rooseveltov korolar]. history.state.gov (engleski). Pristupljeno 9. listopada 2022.
6. ↑ International police power [International police power]. jstor.org (engleski). Pristupljeno 9. listopada 2022.
7. ↑ John Kerry, Remarks on U.S. Policy in the Western Hemisphere, pristupljeno 20 studenog 2013.