Novo egipatsko kraljevstvo je razdoblje u povijesti drevnog Egipta između 16. stoljeća pr. Kr. i 11. stoljeća pr. Kr. za vrijeme kojeg su vladale Osamnaesta egipatska dinastija, Devetnaesta egipatska dinastija i Dvadeseta egipatska dinastija. Glavno obilježje tog razdoblja je politička stabilnost i čvrsta središnja država.
Za vrijeme Novog kraljevstva Egipat je dosegnuo vrhunac i proširio svoje granice do najveće mjere u svojoj povijesti. Proširio se daleko na jug u Nubiju i držao je široka područja na Bliskom istoku. Pokorenom zemljom vladao je faraonov sin kao potkralj. Egipatske postrojbe lako su slomile otpor gradova-država u Siriji i Palestini jer im je nedostajala politička povezanost. Egipatski utjecaj u Siriji su ugrožavale druge dvije sile: Mitani i Hetiti. Ta krhka ravnoteža se održavala sve dok Hetiti nisu 1350. g. pr. Krista osvojili državu Mitani.
To je najsjajnije i najslavnije razdoblje egipatske povijesti i era najpoznatijih i najslavnijih faraona. Egipat je tijekom ovog razdoblja postao najmoćnija država staroga istoka, a isto tako i priznata velesila čija ljepota umjetnosti očarava ljude još i danas.