Nuklearna energija

Nuklearna energija je energija čestica pohranjena u jezgri atoma. Jezgra se sastoji od protona i neutrona, koji su međusobno vezani jakim i slabim nuklearnim silama. Nuklearnim reakcijama dolazi do promjene stanja atomske jezgre, što znači da se broj ili vrsta čestica u jezgri mijenja. Ovisno o vrsti nuklearne reakcije, može doći do oslobađanja nuklearne energije, koja se može iskoristiti za proizvodnju električne energije u nuklearnim elektranama. Ona se oslobađa u procesima koji se odvijaju u zvijezdama (fuzija) te u procesima koje danas rabimo u nuklearnim elektranama (fisija), kao i u spontanim nuklearnim reakcijama.

Nuklearne elektrane proizvode oko 2,5% svjetske energije i 10% svjetske električne struje (podaci iz 2019.),[1] a SAD, Francuska i Japan zajedno daju oko 50% nuklearno generirane električne energije.[2]

2007. godine, Međunarodna agencija za atomsku energiju podnijela je izvještaj o postojanju 439 nuklearnih reaktora u pogonu u svijetu,[3] koje rade u 31 državi.[4] Također, izgrađeno je više od 150 pomorskih plovila koji koriste nuklearni pogon.

U tijeku je debata o korištenju nuklearne energije.[5][6][7] Zagovornici, kao što su svjetska nuklearna udruga (WNA) i Međunarodna agencija za atomsku energiju, tvrde da je nuklearna energija izvor održive energije koja smanjuje emisije ugljika.[8] Protivnici, kao što su Greenpeace i NIRS, vjeruju da nuklearna energija postavlja mnoge prijetnje ljudima i okolišu.[9][10][11]

Nuklearne nesreće uključuju černobilsku katastrofu (1986), nuklearnu katastrofu u Fukushimi (2011) i Three Mile Island katastrofu (1979).[12] Također je bilo nesretnih slučajeva s nuklearno pogonjenim podmornicama.[13][14][12] Međutim, sigurnosni protokol nuklearne energije je dobar kad se uspoređuje s mnogim drugim energetskim tehnologijama.[15] Istraživanja u svrhu porasta sigurnosti nastavlja se[16] i nuklearna fuzija bi se mogla koristiti u budućnosti.

Kina ima 25 nuklearnih reaktora u izgradnji, s planovima da izgradi mnogo više,[17] dok su u SAD-u licence gotovo pola reaktora produžene na 60 godina,[18] i planovi za izgradnju drugih dvanaest ozbiljno se razmatraju.[19] Međutim, Nuklearna katastrofa u Fukushimi, u Japanu 2011., potaknula je promišljanje nuklearne politike u mnogim državama.[20] Njemačka je odlučila zatvoriti sve svoje reaktore do 2022, a Italija je se odrekla nuklearne energije.[20] Nakon Fukushime, Međunarodna agencija za energiju prepolovila je svoju procjenu dodatnih nuklearnih kapaciteta koji bi se izgradili do 2035.[21]

  1. Pogreška u citiranju: Nevažeća <ref> oznaka; nije zadan tekst za izvor WNAMay
  2. .Key World Energy Statistics 2007 (PDF). International Energy Agency. 2007. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 3. listopada 2018. Pristupljeno 21. lipnja 2008. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  3. Nuclear Power Plants Information. Number of Reactors Operation Worldwide. International Atomic Energy Agency. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. veljače 2005. Pristupljeno 21. lipnja 2008.
  4. World Nuclear Power Reactors 2007-08 and Uranium Requirements. World Nuclear Association. 9. lipnja 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. ožujka 2008. Pristupljeno 21. lipnja 2008.
  5. Union-Tribune Editorial Board. 27. ožujka 2011. The nuclear controversy. Union-Tribune
  6. James J. MacKenzie. Review of The Nuclear Power Controversy by Arthur W. Murphy The Quarterly Review of Biology, Vol. 52, No. 4 (Dec., 1977), pp. 467-468.
  7. In February 2010 the nuclear power debate played out on the pages of the New York Times, see A Reasonable Bet on Nuclear Power and Revisiting Nuclear Power: A Debate and A Comeback for Nuclear Power?
  8. U.S. Energy Legislation May Be 'Renaissance' for Nuclear Power.
  9. Share. Nuclear Waste Pools in North Carolina. Projectcensored.org. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. listopada 2017. Pristupljeno 24. kolovoza 2010.
  10. NC WARN » Nuclear Power
  11. Sturgis, Sue. Investigation: Revelations about Three Mile Island disaster raise doubts over nuclear plant safety. Southernstudies.org. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. veljače 2010. Pristupljeno 24. kolovoza 2010.
  12. a b The Worst Nuclear Disasters. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. kolovoza 2013. Pristupljeno 1. studenoga 2011. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  13. Strengthening the Safety of Radiation SourcesArhivirana inačica izvorne stranice od 11. siječnja 2015. (Wayback Machine) p. 14.
  14. Johnston, Robert. 23. rujna 2007. Deadliest radiation accidents and other events causing radiation casualties. Database of Radiological Incidents and Related Events
  15. World Nuclear Association. Safety of Nuclear Power ReactorsArhivirana inačica izvorne stranice od 4. veljače 2007. (Wayback Machine).
  16. David Baurac. 2002. Passively safe reactors rely on nature to keep them cool. Logos. Argonne National Laboratory. 20 (1). Pristupljeno 1. studenoga 2007.
  17. World Nuclear Association (December 10, 2010). Nuclear Power in ChinaArhivirana inačica izvorne stranice od 13. veljače 2012. (Wayback Machine)
  18. Nuclear Power in the USA. World Nuclear Association. Lipanj 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. studenoga 2007. Pristupljeno 25. srpnja 2008.
  19. Matthew L. Wald (December 7, 2010). Nuclear ‘Renaissance’ Is Short on Largess The New York Times.
  20. a b Sylvia Westall and Fredrik Dahl. 24. lipnja 2011. IAEA Head Sees Wide Support for Stricter Nuclear Plant Safety. Scientific American. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. lipnja 2011. Pristupljeno 1. studenoga 2011.
  21. Gauging the pressure. The Economist. 28. travnja 2011.

From Wikipedia, the free encyclopedia · View on Wikipedia

Developed by razib.in