Pieter Zeeman | |
Rođenje | 25. svibnja 1865. Zonnemaire, Nizozemska |
---|---|
Smrt | 9. listopada 1943. Amsterdam, Nizozemska |
Državljanstvo | Nizozemska |
Polje | Fizika |
Institucija | Sveučilište u Amsterdamu |
Alma mater | Sveučilište u Leidenu |
Akademski mentor | Heike Kamerlingh Onnes |
Poznat po | Zeemanov učinak |
Istaknute nagrade | Nobelova nagrada za fiziku (1902.) Matteuccijeva medalja (1912.) Medalja Henryja Drapera (1921.) |
Portal o životopisima |
Pieter Zeeman (Zonnemaire, 25. svibnja 1865. - Amsterdam, 9. listopada 1943.), nizozemski fizičar. Studirao na Sveučilištu u Leidenu, gdje je doktorirao 1893. Od 1900. bio je profesor Sveučilišta u Amsterdamu. Istraživao je širenje svjetlosti u vodi i prozirnim mineralima. Godine 1886. opazio je da se pojedine spektralne linije atoma, kada se oni nalaze u magnetskom polju, razlažu na nekoliko novih linija, pojava je nazvana Zeemanov učinak. Tim otkrićem potvrđeno je predviđanje H. A. Lorentza da se atom sastoji od električki nabijenih čestica, na koje može utjecati magnetsko polje, pa su njih dvojica za ta istraživanja podijelili Nobelovu nagradu za fiziku 1902.[1]