Back بيم ماتش شو وين آكي Arabic Pimachiowin Aki Czech Pimachiowin Aki Danish Pimachiowin Aki German Pimachiowin Aki English Pimachiowin Aki French פימצ'יואין אקי HE Pimachiowin Aki Italian Pimachiowin Aki Maltese Pimachiowin Aki Polish
| Pimachiowin Aki | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
| Država |  Kanada |
| Godina uvrštenja | 2018. (42. zasjedanje) |
| Vrsta | Mješovito dobro |
| Mjerilo | iii, vi, ix |
| Ugroženost | — |
| Poveznica | UNESCO:1415 |
| Koordinate | 51°49′35.1″N 95°24′40.6″W / 51.826417°N 95.411278°W |
  Pimachiowin Aki Položaj Pimachiowin Akia u Kanadi | |
Pimachiowin Aki (ojibwa: ᐱᒪᒋᐅᐃᐧᓂ ᐊᑭ, tj. „Zemlja koja daje život”) je zaštićeno područje tajga koje pokriva veliko područje (43.000 km², poput veličine Danske[1]) kanadskih pokrajina Manitoba i Ontario. Ovo područje presijecaju rijeke i ispunjeno je jezerima, močvarama i tajgama.[2] Ono je dio izvornog staništa Chippewa indijanaca Anishinaabe(g) kulture (Prvi narod Poplar Rivera, Prvi narod Little Grand Rapidsa, Prvi narod Pauingassija, Prvi narod Pikangikuma i Prvi narod Bloodveina[1]) koji ovdje žive više od 7.000 godina od ribolova, lova i skupljanja plodova.[2] Područje uključuje i Pokrajinski park Atikaki i Pokrajinski park šumskih sobova (Woodland Caribou Provincial Park).
Pimachiowin Aki je izvanredan primjer kulturne tradicije Ji-ganawendamang Gidakiiminaan („čuvanje zemlje”), koja se sastoji u štovanju darova Stvoritelja, poštujući sve oblike života i očuvanju skladnih odnosa s drugima. Ovu tradiciju utjelovljuje složena mreža mjesta za uzdržavanje, starih naselja, putova i obrednih mjesta, često povezani vodenim putovima. Zbog toga je Pimachiowin Aki upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Sjevernoj Americi 2018. godine.[3]
Čuvanje zemlje uključuje ceremonije na određenim mjestima kojima se komunicira s drugim bićima ili se štuju sveta mjesta poput stijena s piktogramima, gnijezda mitskih gromovitih ptica, mjesta obitavanja memegwesiwaga („malih špiljskih ljudi”), kako bi se ostvarila skladna veza s duhovima bića s kojima Anishinaabe dijele zemlju. Ovo učenje se usmeno prenosi generacijama i uključuje poštovanje starijih, učenje imena svetih mjesta što služi kao poticaj sjećanja, kao što su mjesta namirnica, staza i mjesta povijesnih obitavališta Anishinaabea.[2]
- ↑ a b Pimachiowin Aki - The Land (engl.) Preuzeto 29. srpnja 2018.
- ↑ a b c Pimachiowin Aki na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Preuzeto 29. srpnja 2018.
- ↑ World Heritage Committee has inscribed a total of 19 sites na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Preuzeto 29. srpnja 2018.