Plastidi su organele prisutne u biljnim stanicama i nekim protistima s vrlo raznovrsnim biokemijskim i fiziološkim funkcijama.[1] Smatra se da su nastali endosimbiozom eukariotske stanice i fotosintetičkih bakterija.
Slični su mitohondrijima po tome što imaju unutarnju i vanjsku membranu, međumembranski prostor između dviju membrana, vlastite ribosome i vlastitu kružnu DNK, koja se replicira nezavisno od replikacije DNK jezgre pa novi plastidi nastaju binarnim diobama već postojećih plastida u stanici.[1] Plastidska DNK nije povezana s histonima, zbog čega do određene mjere može sama sintetizirati svoje proteine.[1] Unutarnji dio plastida ispunjen je stromom.[1] Svaki plastid stvara višestruke kopije 75 - 250 kilobaza plastoma.
Svaki tip plastida u ovisnosti od potreba stanice i vanjskih faktora može prijeći (direfencirati i rediferencirati) u neki drugi tip mijenjajući svoju unutarnju membransku građu.[1]