Pluton

Ovo je glavno značenje pojma Pluton. Za druga značenja pogledajte Pluton (razdvojba).

Pluton
Svojstva orbite
Prosječni polumjer	1 185 ± 10 km[1] (0,18 Zemljinog)
Ekscentricitet	0,244 671 664 (J2000) 0.248 807 66 (srednji)
Perihel	4 437 000 000 km (29,657 AJ)
Afel	7 311 000 000 km (48,871 AJ)
Ophodno vrijeme	90 465 d 247,68 godina
Sinodički period	366,73 dana[2]
Orbitalna brzina	4,7 km/s
Nagib orbite	17,151 394°
Broj prirodnih satelita	5
Fizička svojstva
Ekvatorijalni polumjer	2304 km
Spljoštenost	<1%
Površina	1,765×107 km2 (0,035 Zemljine)
Masa	(1,305 ± 0,007) × 1022 kg (0,002 18 Zemljine)
Volumen	6,39×109 km3 (0,005 9 Zemljinog)
Prosječna gustoća	2 030 ± 60 kg/m3
Gravitacijsko ubrzanje na ekvatoru	0,658 m/s2 0,067 g
Period rotacije	−6,387 230 dana (6 d, 9 h, 17 m, 36 s) (retrogradno gibanje)
Brzina rotacije	47,18 km/h (na ekvatoru)
Nagib osi	119,591° ± 0,014° (prema putanji)
Albedo	od 0,49 do 0,66
Brzina oslobađanja	1,212 km/s
Površinska temp.	min. prosj. maks. -235°C (33 K) -229°C (44 K) -210°C (55 K)
Atmosfera
Atmosferski tlak	1 Pa (10 μbar)
Sastav i podjela atmosfere	dušik (90%), metan i ugljikov monoksid (10%)

Pluton (simboli: ^[3] ili ^[4]) je prvi po veličini patuljasti planet Sunčeva sustava, ispred Eride. Do 24. kolovoza 2006. Pluton je bio smatran devetim planetom Sunčevog sustava, kada je na konferenciji IAU u Pragu usvojena definicija planeta koja isključuje Pluton, te je prihvaćen pojam "patuljasti planet". Od tada se službeno naziva 134340 Pluton.

Iako je Pluton do 2006. bio službeno smatran planetom, veliki dio astronoma ga je uvijek smatrao velikim asteroidom ili čak kometom, ili tek najvećim od transneptunskih objekata (drugi naziv za objekte u Kuiperovom pojasu). Najveći Plutonov prirodni satelit, Haron, neobičan je po tome što je najveći satelit u odnosu na matično tijelo u Sunčevom sustavu, tako da se Haron ne okreće oko Plutona nego se i Pluton i Haron okreću oko baricentra - zajedničkog središta rotacije koji se nalazi između Plutona i Harona. Zbog toga ih mnogi znanstvenici i danas smatraju dvostrukim planetom.

Pluton je manji od svih 8 planeta, kao i od sedam prirodnih satelita: Mjeseca, Ije, Europe, Ganimeda, Kalista, Titana i Tritona, ali je veći od Eride, premda je manje mase.

Pluton je jedva moguće vidjeti manjim teleskopom - njegova prividna magnituda od oko 13,8 zahtjeva promjer objektiva najmanje 200 mm. Masa mu je 400 puta manja od Zemljine. Staza mu je primjetno otklonjena od ekliptike i vrlo izdužena, zbog čega mu se ozračenost promijeni od afela do perihela za 2,7 puta. U godinama od 1979. do 1999. bio je zato Suncu bliži od Neptuna. Ophodno vrijeme Plutona oko Sunca iznosi 247,68 godina. Oko Plutona kruži pet satelita: Haron, Nikta, Hidra, Kerber i Stiks. S jedinim od njih, Haronom, tvori bliski dvojni sustav; vrtnja obaju tijela sinkronizirana je s periodom obilaska Harona od 6,387 dana.

Pluton je otkrio 1930. Clyde Tombaugh, na temelju analize perturbacija u gibanju Urana i Neptuna, koju su načinili William Henry Pickering i Percival Lowell. Smatra se da masa Plutona ni približno nije dovoljna da izazove perturbacije na temelju kojih je bio određen položaj do tada nepoznatoga nebeskoga tijela (greška je iznosila samo 5°), što bi značilo da je Pluton otkriven na temelju nepreciznog ili čak potpuno krivoga proračuna, to jest slučajno.^[5]

Ime je dobio prema Plutonu, bogu podzemlja u rimskoj mitologiji.

1. ↑ Lakdawalla, Emily. Pluto za jedan dan: Znanstveni rezultati sonde New Horizons s prvog preleta Plutona. The Planetary Society. Pristupljeno 13. srpnja 2015.
2. ↑ Williams, David R.: "Pluto Fact Sheet", [1], NASA, 2006.
3. ↑ JPL/NASA. 22. travnja 2015. What is a Dwarf Planet?. Jet Propulsion Laboratory. Pristupljeno 19. siječnja 2022.
4. ↑ John Lewis, ur. 2004. Physics and chemistry of the solar system 2 izdanje. Elsevier. str. 64
5. ↑ Pluton (134340 Pluto), [2] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.