U sociologiji i ekonomiji, prekarijat je neologizam za društvenu klasu koju sačinjavaju ljudi koji pate od nesigurnosti, odnosno postojanja bez predvidljivosti ili sigurnosti, što dovodi do nedostatka materijalnog ili psihičkog blagostanja. Izraz je stopljenica koja spaja riječ precarious (»neizvjestan«) i »proletarijat«.[1]
Članovi prekarijata samo su djelomično uključeni u rad i moraju sudjelovati u opsežnim neplaćenim aktivnostima koje su ključne ako žele zadržati pristup poslovima i pristojnoj zaradi. Klasični primjeri takvih neplaćenih aktivnosti uključuju stalnu potrebu za traženjem posla (uključujući pripremu i odlazak na razgovore za posao), kao i očekivanje da radnik neprestano odgovara na pozive za izvedbu gigova (ali bez isplate stvarne plaće).
Obilježje prekarijatne klase je stanje nedostatka sigurnosti posla, uključujući povremenu zaposlenost ili nedovoljnu zaposlenost i posljedičnu nesigurnu egzistenciju. Sociolozi pojavu ove klase pripisuju »učvršćivanju neoliberalnog kapitalizma«.[2]