Prijenosnik

Prijenosnik ili prigon je mehanički sklop (mehanizam) za prijenos snage ili gibanja s pogonskoga na gonjeni dio stroja (mehanički prijenos). Taj se sklop u osnovi sastoji od pogonskoga i gonjenoga člana koji se vrte (rotiraju), a prijenos se ostvaruje njihovim izravnim dodirom, ili neizravno, remenom, užetom, lancima i slično. Različitim promjerom članova postižu se njihove različite brzine vrtnje. Zbog toga je glavno obilježje prijenosnika njegov prijenosni omjer, to jest omjer brzine vrtnje (broja okretaja) pogonskoga i gonjenoga člana. Ako je taj omjer veći od jedan, brzina vrtnje stroja smanjuje se, a radni moment sile, odnosno sila, povećava, a mehanički je uređaj kojim se to postiže reduktor; kada je prijenosni omjer manji od jedan, uređaj se naziva multiplikator. Uređaj s promjenljivim prijenosnim omjerom naziva se mjenjač brzine.

S pogonskoga na gonjeni član sila se može prenositi njihovim posebnim oblikom (zupčanički, zupčasti remen, lančani prijenos) ili trenjem (tarni, remenski prijenos). Tarni prijenos najjednostavniji je oblik prijenosa izravnim dodirom. Snaga se njime prenosi trenjem među članovima – tarenicama (frikcijskim kotačima). Zupčanički prijenos danas se najčešće primjenjuje, a ostvaruje se parom zupčanika u međusobnom dodiru, čije osi mogu biti usporedne, okomite ili kose. Izvodi se za prijenos od najmanjih do najvećih snaga, u široku rasponu prijenosnih omjera, čak i za vrlo visoke brojeve okretaja. Ima veliku pogonsku sigurnost i dug vijek trajanja, mogućnost kratkotrajna preopterećenja, te razmjerno jednostavno održavanje. Remenski prijenos među članovima (remenicama) ostvaruje se neizravno, preko gibljiva remena spojenih krajeva, a remen može biti plosnat, zupčast ili klinast. Prijenos obodne sile s remenice na remen postiže se trenjem. Remenskomu je prijenosu sličan prijenos u kojem se umjesto remena koristi uže (čelično, ili od prirodnih ili umjetnih vlakana). Lančani prijenos također je neizravan, ali se snaga prenosi oblikom članova, pa ga čine par zupčanika te lanac koji na njih nasjeda. Planetarni prijenos ostvaruje se tako da mu barem jedan član (planetarni član) osim oko vlastite osi, rotira oko još jedne osi. Odlikuje se velikim prijenosnim omjerom, malim izmjerama (dimenzijama) i velikom specifičnom snagom. Ovisno o izvedbi, sastoji se od više zupčanika ili tarenica, od kojih je barem jedan središnji (sunčani), nepomične geometrijske osi, a jedan planetarni.^[1]

1. ↑ prijenos, mehanički, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2019.