Primarna literatura ili primarni izvori jesu dokazi iz prošlosti koje je napisala osoba prisutna u vrijeme događanja, uključujući dnevnike ili artefakte. Oni također mogu biti i dokumenti, snimke ili izvori informacija koje je u vrijeme proučavanja načinio autorativni izvor koji ima izravno znanje o događajima koji se opisuju.
Primarni izvori su opisani kao izvori najbliži podrijetlu informacije ili ideje unutar studije. Mogu sadržavati izvorno istraživanje ili novu neobjavljenu informaciju te pružaju istraživaču izravnu, neposrednu informaciju o objektu studije.
Primarni se izvori razlikuju od sekundarnih koji često citiraju, komentiraju ili su građeni na primarnim izvorima, no termin primarni i sekundarni relativan je i ovisi o kontekstu u kojemu je rabljen.
U praksi, neki su primarni izvori uništeni, dok drugi nisu dostupni za istraživanje te je tada istraživač primoran koristiti sekundarne izvore. Koliko god su primarni izvori originalni i neposredni ne znači da su uvijek vjerni, točni ili potpuni. Ponekad mogu biti izmijenjeni, čime gube svoju vjerodostojnost.