Proizvodnja papira

Papirna suspenzija koja je upravo sakupljena s ravnog dugog sita. Sljedeći korak je pritiskanje i sušenje.
Raspored celuloze i drugih polisaharida u staničnoj stijenki biljaka.
Za keljenje u masi najčešće se koristi kolofonij.
List papira.
Papir je dobio ime prema tropskoj biljci papirus (lat. Cyperus papyrus).
Proizvodnja papira u drevnoj Kini.
Dobivanje vlaknaste mase za proizvodnju papira (1947.).
Izgled vlakana vlaknaste mase za proizvodnju papira.
Koritasti mlin ili holender.
Moderni koritasti mlin ili holender.
Za keljenje se može koristiti i kožno tutkalo.
Aluminijev sulfat je kemijski spoj koji ima formulu Al2(SO4)3.
Tekući silikon.
Filtarski papir koji se koristi na primjer za filtar ulja.
Titanijev dioksid je najkvalitetniji bijeli pigment u naličima.
Kaolin ili porculanska zemlja je vrsta gline, bjelkasta zemljasta masa, smjesa minerala kaolinita s nešto kremena, svijetloga tinjca (liskuna) i ostatcima neistrošenih glinenaca (feldšpati).
Talk ili milovka.
Kreda.
Prikaz rada hidrociklona:
1. ulaz mješavine tekućine i čvrstih čestica (na primjer pijesak),
2. izlaz čvrstih čestica,
3. izlaz čiste tekućine.

Proizvodnja papira se zasniva na celulozi kao osnovnoj sirovini, a za poboljšanje fizikalnih, kemijskih i mikrobioloških svojstava papira dodaju se keljiva, punila i bojila. Celulozna vlakna proizvode se od različitih biljnih vrsta (uglavnom drvo, rjeđe jednogodišnje biljke). Usitnjena sirovina prokuhava se i kemijski obrađuje kako bi se uklonili lignin, smola i nepoželjni prirodni polisaharidi. Kako bi se snopići vlakana razdvojili, oni se mehanički obrađuju razvlaknjivanjem i mljevenjem. Glavni izvor celuloznih vlakana danas su sekundarna, reciklirana vlakna dobivena preradbom otpadnoga papira (74% u Europskoj uniji 2003.).[1]

I pored velikih razlika u načinu proizvodnje papira, od jednostavne ručne izrade do golemih i brzih računalnih papirnih strojeva velikog učinka, osnovni način izrade papira nije se u posljednjih 2 000 godina bitno izmijenio. Proizvodnja papira sastoji se uglavnom od različitih mehaničkih radnji, ali je kemijski dio postupka vrlo važan za kakvoću gotovog proizvoda. Stvaranje papira iz vodene suspenzije celuloznih vlakanaca moguće je zbog sposobnosti celuloze da svoje poliglukozne molekulske lance međusobno povezuje vodikovim vezama. Dok se u suspenziji takve veze neprestano stvaraju i opet kidaju, ostaju one u suhoj tvari stalne i čvrste, te omogućuju stvaranje ravnog i dovoljno čvrstog lista papira.[2]

Proizvodnja papira sastoji se od 3 glavna koraka rada:

  • pripreme vlaknaste mase,
  • stvaranja lista na papirnom stroju i
  • dorade.
  1. papir, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2018.
  2. "Tehnička enciklopedija" (Papir), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.

From Wikipedia, the free encyclopedia · View on Wikipedia

Developed by Tubidy