Prometni znakovi

Milja na Lujzijani kod Nadvučnika		Prometni znakovi na autocesti A3

Prometni znakovi, signalizacija i oprema na cestama su sredstva i uređaji koji sudionike u prometu upozoravaju na opasnost, definiraju zabrane, ograničenja i obaveze te pružaju potrebne obavijesti za siguran i nesmetan promet.^[1]

Prometni znakovi sežu još u vrijeme Rimljana koji su uz svoje ceste postavljali putokaze i kamene miljokaze kojima su označavali udaljenost od Rima. Oznake u srednjem vijeku često su bile nepouzdane, a važnost putokaza i miljokaza postala je važna uvođenjem cestarina u Europi u 18. stoljeću. Pojavom i sve većom uporabom bicikala, sredinom 19. stoljeća na cestama su označavana opasna mjesta, a na pojedinim se mjestima označavala zabrana vožnje biciklima. Početkom 20. stoljeća dolazi do razvoja automobilskog prometa čime je uporaba prometnih znakova postala nužna. Godine 1909. dogovorena su četiri standardizirana prometna znaka (raskrižje, zavoj, grbav kolnik, križanje ceste i željezničke pruge u razini) koji su bili simbolički i tako nisu bili ovisni o jeziku.^[2]

Prometni se znakovi obično izrađuju u obliku tanke ploče postavljene na stupu s desne strane kolnika ili pak na konzoli iznad njega. Površina im je presvučena reflektirajućom folijom što vozačima omogućuje uočavanje noću. Sve se više primjenjuju i prometni znakovi sa svjetlećim diodama, a njihova je prednost mogućnost promjenljiva sadržaja, ekonomičnost, trajnost i dobra uočljivost. Uglavnom se rabe na autocestama, gdje u sprezi sa sustavom automatskog upravljanja prometom, ovisno o meteorološkim prilikama, stanju kolnika, količini, brzini i vrsti vozila, prilagođenim obavijestima pridonose željenom prometnom protoku.^[2]

1. ↑ Pravilnik o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (NN 92/2019 ). Narodne novine. Pristupljeno 11. prosinca 2023.
2. ↑ ^{a b} prometni znakovi. Hrvatska enciklopedija (LZMK). Pristupljeno 11. prosinca 2023.