Radioterapija

Radioterapija je metoda liječenja zloćudnih bolesti (raka) primjenom ionizirajućega zračenja. To zračenje zaustavlja diobu stanice i uzrokuje njezinu smrt, a tumorske su stanice (jer se brže dijele) osjetljivije od stanica zdravoga tkiva. Primjenjuje se doza zračenja koja će uništiti većinu tumorskih stanica i istodobno maksimalno očuvati stanice zdravoga tkiva. Radioterapija se u liječenju zloćudnih bolesti najčešće primjenjuje uz kirurške zahvate i kemoterapiju, a katkad se primjenjuje i u liječenju upalnih i degenerativnih bolesti. Dva su načina primjene radioterapije:

• teleterapija, kod koje se primjenjuje zračenje iz udaljenih izvora, i
• brahiterapija, kod koje se izvor zračenja postavlja u tjelesne šupljine ili izravno u tumorsko tkivo.

Teleterapijsko zračenje tumora počelo se primjenjivati 1896., odmah nakon otkrića rendgenske cijevi. Suvremena radioterapija počela se razvijati od 1930-ih, primjenom gama-zračenja iz kobaltne bombe, a velik je napredak doživjela 1960-ih primjenom elektronskog i gama-zračenja iz kliničkih linearnih akceleratora čestica. Brahiterapija radijem počela se provoditi početkom 20. stoljeća, a danas se u tu svrhu upotrebljavaju radioaktivni cezij, iridij i jod.^[1]

1. ↑ radioterapija, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2018.