Romantizam je umjetnički, književni i intelektualni pokret nastao u Europi krajem 18. stoljeća. U većini zemalja dosegao je vrhunac u razdoblju od 1800. do 1850. Djelomično je nastao kao reakcija na industrijsku revoluciju,[1] društvene i političke norme iz doba prosvjetiteljstva i znanstvenu racionalizaciju prirode.[2] Najizraženiji je u likovnoj umjetnosti, glazbi i književnosti, ali imao je i velik utjecaj na historiografiju,[3] obrazovanje[4] i prirodoslovlje.[5] Imao je također značajan i složen utjecaj na politiku te je, premda je većina razdoblja romantizma karakterizirao liberalizam i radikalizam, njegov dugoročan i najznačajniji učinak bio rast nacionalizma.
Ovaj je pokret isticao intenzivne emocije kao jedini autentični izvor estetskog doživljaja naglašavajući na osjećaje kao što su strahovanje, stravu i užas te strahopoštovanje posebice ono što se doživi suočavanjem s novim estetskim kategorijama poput uzvišenosti i ljepote prirode. Smatrao je narodnu umjetnost i drevne običaje plemenitima, ali je također jako cijenio spontanost, primjerice impromptu u glazbi. U suprotnosti s idealima racionalizma u klasicizmu, romantizam je ponovo oživio medievalizam[6] naglašavajući umjetničke i narativne elemente, općenito percipirane kao autentično srednjovjekovne, u pokušaju bijega od pojava kao što je rast broja stanovnika, ubrzana urbanizacija i industrijska revolucija.
Premda je romantizam proizašao iz njemačkog pokreta Sturm und Drang koji je naglašavao intuiciju i emocije iznad prosvjetiteljskog racionalizma, neposredni faktori utjecaja bili su i događaji i ideologije proizašle iz Francuske revolucije. Romantizam je jako cijenio dosege herojskih individualista i umjetnika čiji su primjeri jako utjecali na oplemenjivanje društva. Promicao je maštu pojedinca kao kritički autoritet i instrument povećanja slobode naspram klasičnih obrazaca oblikovanja u umjetnosti. U prikazu ideja romantizma postojalo je jako pribjegavanje povijesnoj i prirodnoj neizbježnosti Zeitgeistu. U drugoj polovici 19. stoljeća pojavio se pokret realizma kao dijametralna suprotnost romantizmu.[7] Propadanje romantizma u tom razdoblju bilo je povezano s višestrukim društvenim procesima, od političkih promjena do širenja nacionalizma.