Back Rutiel Afrikaans روتيل Arabic Rutil Azerbaijani Рутыл Byelorussian Рутил (минерал) Bulgarian রুটাইল Bengali/Bangla Rútil Catalan Rutil Czech Rutil German Ρουτίλιο Greek
| Rutil | |
|---|---|
 |
|
| Općenito | |
| Kategorija | mineral |
| Kemijska formula | titanijev dioksid, TiO2 |
| Identifikacija | |
| Boja | crvenkasto-smeđ, crvenkast ili žut |
| Kalavost | dobra po {110}, umjerena po 100, razdvajanje po {092} i {011} |
| Lom | neravan do subkonkoidan |
| Mohsova tvrdoća | 6,0 – 6,5 |
| Sjaj | adamantitna do submetalna |
| Indeks loma | Nω = 2,605 – 2,613 Nε = 2,899–2,901 |
| Ogreb | svijetlocrven do tamnocrven |
| Gustoća | 4,23; povećava se s udjelom Nb – Ta |
| Točka tališta | 1843 °C |
| Topljivost | netopiv u kiselinama |
| Druga svojstva | mineral rutil predstavlja najčešći oblik titanijevog oksida u prirodi |
Rutil je uz anatas i brukit jedan od tri kristalne strukture titanijevog dioksida (TiO2). Ove tri strukture imaju isti kemijski sastav, ali različitu strukturu. Polimorfija se kod kemijskih elemenata naziva alotropija. Polimorfi u mineralogiji podrazumijevaju minerale koji dijele istu kemijsku formulu, ali imaju različitu kristalnu strukturu. Iako im je kemijski sastav isti, svaka od tih polimorfnih supstancija kristalizira u drugoj kristalnoj klasi i pokazuje različita fizička, a djelomično i kemijska svojstva. Uzrok toj pojavi je kristalizacija tvari u različitim genetskim uvjetima, različiti sastav i koncentracija otopine iz koje nastaju, te različiti tlak i temperatura.[1]
Titanijev(IV)-oksid (TiO2) ili titanijev dioksid javlja se u tri kristane modifikacije: tetragonskoj (mineral rutil), romboedarskoj (mineral brukit) i drugoj tetragonskoj (mineral anatas). Rutil ima veliki indeks loma, a optičku disperzivnost veću od dijamanta. Ima i veliku moć pokrivanja, te se upotrebljava kao bijela boja (titanijevo bjelilo). TiO2 ima amfoterna svojstva. Taljenjem s metalnim oksidima, hidroksidima i karbonatima daje titanate.
Naziv rutil potječe iz latinskog rutilus, što znaći crven. Tvrdoća prema Mohsovoj ljestvici je 6 - 6,5. Sintetički (umjetno dobiveni) minerali rutila upotrebljavaju se kao drago kamenje. Mineral rutil predstavlja najčešći oblik titanijevog oksida u prirodi. Ima visok indeks prelamanja i disperziju svjetlosti, zbog čega je sintetički rutil jedno vrijeme korišten kao imitacija dijamanta (od 1947. do sedamdesetih godina). Javlja se kao akcesorni mineral u magmatskim i metamorfnim stijenama. Mikroskopski sitne inkluzije igličastog rutila u nekim mineralima (najčešće u korundu, rjeđe u turmalinu, silimanitu, apatitu, enstatitu) raspoređene duž kristalnih osa minerala domaćina dovode do pojave asterizma, kao što je to slučaj kod zvjezdastog rubina i safira, ili mačjeg oka.