Sasanidsko Perzijsko Carstvo

Sasanidsko Perzijsko Carstvo (perz.) (hrv.) Irānšaher ←   ←   ←   ← 224. – 651. → Zastava Grb Zemljovid Sasanidskog Perzijskog Carstva Glavni grad Ktezifont, Firuzabad Jezik/ci perzijski Religija zoroastrizam, zurvanizam, manihejstvo, mazdakizam, kršćanstvo, mandaizam, judaizam Vlada Šahanšah  - 224. – 240. Ardašir I. (prvi)  - 632. – 651. Jezdegerd III. (zadnji) Povijest Stari vijek  - Početak Ardaširovog ustanka protiv partske vlasti 215.  - uspostavljena 224.  - Ratovi protiv Rima 230. – 628.  - Ratovi protiv turkijskih hordi 588. – 629.  - Arapsko osvajanje Iranske visoravni 633. – 644.  - ukinuta 651. Površina  - 621. 7400000 km2 Stanovništvo  - 621. 19700000       Gustoća 2,7 st/km²  Valuta dirham

Sasanidsko Perzijsko Carstvo ili Novoperzijsko Carstvo (perz. ; Irānšaher - „Iransko Carstvo”), hrvatski naziv za četvrtu iransku imperijalnu državu u starom vijeku za vrijeme vladavine Sasanida (224. – 651.), dinastije perzijskog etničkog podrijetla. Sasanidi su se nametnuli kao vladajuća iranska dinastija početkom 3. stoljeća kada je Ardašir I. podigao ustanak i porazio posljednjeg partskog vladara Artabana IV. čime je došao kraj 500-godišnjoj vladavini dinastije Arsakida.

Sasanidski vladari pokrenuli su niz osvajačkih pohoda i ubrzo su ovladali većinom Jugozapadne i Središnje Azije, te dijelovima Indijskog potkontinenta i Afrike. Najvećim sasanidskim rivalom bilo je Rimsko Carstvo na zapadu s kojim su vođeni 400-godišnji ratovi promijenjive sreće i bez pobjednika. Također, na sjeveroistoku zemlje vođeni su ratovi protiv turkijskih nomadskih plemena, a na istoku protiv indijskih kraljevstva. Sasanidski Iran bio je čvorištem na Putu svile zbog čega je doživio veliki gospodarski odnosno umjetnički i znanstveni procvat, a iranska kultura tog vremena utjecala je na Stari Rim, Afriku, Indiju, Kinu, čak i Japan.

Kulminacija iransko-bizantskog sukoba u 7. stoljeću dovela je do velikih vojnih, demografskih i gospodarskih gubitaka na obje strane, što je Arapima ujedinjenim pod islamom otvorilo put ka općem osvajanju sasanidskog i bizantskog teritorija. Posljednji sasanidski šah Jezdegerd III. ubijen je 651. godine čime dinastija službeno prestaje postojati, a njegov sin Peroz bježi u egzil na kineski dvor. Padom Sasanida završava starovjekovno razdoblje iranske povijesti i počinje 200 godina dominacije Rašidunskog Kalifata. Prve iranske dinastije u srednjem vijeku (Tahiridi, Samanidi, Safaridi) pojavit će se početkom 9. stoljeća u Horasanu.