Siuski jezici

Ovaj članak ili dio članka, djelomično ili uopće nije preveden s engleskog jezika. (Rasprava) Pomozite u prijevodu vodeći računa o stilu i pravopisu. Izvornik se možda nalazi na popisu drugih jezika.

Ovaj je članak potrebno napisati enciklopedijskim stilom. (Rasprava) Enciklopedijski članci pišu se sažeto, nekićenim i neutralnim jezikom.

Siuski jezici^[1] su porodica sjevernoameričkih indijanskih jezika nekad rasprostranjena na tri glavna područja. Jedna grupa živjela je na području prerija, to bijahu Siouxi i srodne grupe Hidatsa, Chiwere, Dhegiha i Mandan. Druga grana govornika siuskih jezika bijaše uz atlantsku obalu sjeverne Amerike na područjima Sjeverne i Južne Karoline i zaleđu susjedne Virginije. Siuski jezici dobili su ime po Sioux Indijancima i danas se s porodicama Iroquoian, Uchean i Caddoan klasificira Velikoj porodici Macro-Siouan. Članovi su: Adshusheer, Assiniboin, Backhooks, Biloxi, Cape Fear, Catawba, Cheraw, Congaree, Crow, Eno, Hidatsa, Hooks, Iowa, Kansa, Keyauwee, Manahoac, Mandan, Missouri, Monacan, Moneton, Mosopelea, Nahyssan, Occaneechi, Omaha, Osage, Oto, Pedee, Ponca, Quapaw, Santee, Saponi, Sewee, Shakori, Sioux, Sissipahaw, Sugeree, Tutelo, Waccamaw, Warrennuncock, Wateree, Waxhaw, Winnebago, Winyaw, Woccon, Yadkin.

1. ↑ Ranko Matasović, Uvod u poredbenu lingvistiku (Matica hrvatska, Zagreb, 2001.), str. 210. ISBN 953-150-612-4