Skorbut

»Bili smo opskrbljeni dovoljnom količinom slada, od kojega smo pravili slatki slad i davali ga onima koji bi pokazali makar najmanje znakove skorbuta, kao i onima za koje smo mislili da im prijeti ta bolest. Svakome takvome davali smo jednu, dvije ili tri pinte na dan, ili pak koliko bi liječnik odredio, a to je katkada moglo iznositi i preko tri litre. To je bez sumnje jedan od najboljih lijekova protiv skorbuta na moru koji je do danas pronađen. Ako se uporabi na vrijeme, uvjeren sam da će, uz potrebnu pozornost prema drugim profilaktičkim sredstvima, spriječiti širenje skorbuta u znatnijoj mjeri za dulje vremena. Nisam ipak sasvim uvjeren da će to sredstvo izliječiti tu bolest na moru. Kiseli kupus, kojega smo imali veliku količinu, ne samo da je zdrava biljna hrana nego je, po mom mišljenju, neobično antiskorbutičan. Usto, ne kvari se ako dulje stoji. Oko pedeset deka dobio je svaki dok je bio na brodu, i to dva puta na tjedan ili češće, prema tome koliko smo smatrali potrebnim. Konzervirana mesna juha bila je drugi veliki prehrambeni proizvod kojega smo imali u izobilju. Triput na tjedan kuhali smo ju s grahom i svakome davali po tridesetak grama, ili koju drugu količinu, prema prilikama. Kad smo bili na mjestima gdje se moglo dobiti povrća, kuhali smo ju s njime, sa pšeničnim ili zobenim brašnom, i to svako jutro za doručak, a s grahom i povrćem i za glavni obrok. To nam je dalo mogućnosti napraviti više hranjivih i zdravih obroka, a ujedno smo tako ponukali ljudstvo jesti više povrća nego što bi inače jelo. Iskuhani zgusnuti sok od limuna i naranče bijaše prijeko potrebno antiskorbutično sredstvo. Liječnik ga je uporabio u više slučajeva, i to s velikim uspjehom. Od ostalih prehrambenih proizvoda, bili smo opskrbljeni šećerom umjesto uljem i pšenicom umjesto jednoga dijela zobenog brašna. Tom smo izmjenom bili svakako na dobitku. Mislim da je šećer veoma dobro antiskorbutično sredstvo, dok za ulje, barem za ono što ga dobivaju na ratnim brodovima, mislim da ima suprotan učinak.«