Smog

Smog potječe od spoja engleskih riječi "smoke" = dim i "fog" = magla.

1952. godine, petodnevna magla nad Londonom uzrokovala je otprilike 4000 smrtnih slučajeva zbog respiratornih bolesti. Tek kad se više nije moglo disati, britanska je vlada pokrenula "Zakon o čistoći zraka" (Clear Air Act) strogo ograničavajući izbacivanje dima u atmosferu. Takav problem danas zabrinjava većinu svjetskih metropola gdje se pojavio smog.

Tipična goriva sadrže znatne količine elemenata ugljika (C), vodika (H), sumpora (S) (pogotovo ugljen), te određene količine minerala. Njihovim izgaranjem, odnosno oksidacijom, nastaju spojevi ugljični dioksid, voda, sumporov dioksid i mineralni ostatak, odnosno pepeo. Nadalje, u atmosferi je moguća reakcija:

2SO₂ + 0₂ → 2SO₃

Normalno se ova reakcija u atmosferi odvija vrlo sporo, ali u prisutnosti čestica pepela odvija se znatno brže jer on djeluje kao katalizator.

Čestice pepela također služe kao jezgre kondenzacije čime omogućuju da se vodena para kondenzira na površinu zrnca pepela u sitnu kapljicu, odnosno time voda prelazi iz pare u aerosol. Aerosoli su fino raspršene sitne čestice tekuće ili čvrste tvari u zraku. Za dani primjer vode, takav aerosol, zavisno o okolnostima, možemo primijetiti kao oblak, maglu, iako ga najčešće vidimo kao rijetku izmaglicu („mutnoću“ u zraku). Nadalje, u atmosferi dolazi do kontakta aerosola vode i sumpornog trioksida:

SO₃ + H₂O → H₂SO₄

Nastala sumporna kiselina je također aerosol i lebdi u zraku, i njezinim udisanjem dolazi do kontakta s plućnim tkivom, kojega ozbiljno oštećuje.

Važno je da je za pojavu "Londonskog smoga" potrebna istovremena prisutnost sumporovog dioksida, vode i pepela.

Smog je teško detektirati, jer je bez boje, ali se češće javlja tijekom toplijih mjeseci. Sunce sija duže i jače, čime prouzrokuje više kemijskih reakcija u atmosferi.