Smrt je kraj života, neizbježan i nepovratan prestanak svih bioloških funkcija koje održavaju živi organizam i prestanak postojanja jedinke.[1][2] U prenesenom značenju smrt znači i propast ili uništenje čega neživog.[1]
Pojam smrti odnosi se na cijele organizme, dok se odumiranje pojedinačnih dijelova organizma, kao što su stanice ili tkiva, naziva nekroza.[3] Virusi nisu organizmi niti su živi, oni mogu biti uništeni, ali ne umiru.[4] Neki organizmi, kao što je Turritopsis dohrnii , biološki su besmrtni jer stvaraju klonove, no jedinke mogu umrijeti zbog razloga koji nisu starenje.[5] Ostatci umrlog organizma obično se počnu raspadati vrlo brzo nakon smrti.[6]
Kod ljudi smrt dolazi s prestankom rada vitalnih organa, srca i mozga, ali je ona trajniji proces i ne događa se u trenutku.[2] Zbog toga je medicinska definicija ljudske smrti postala to neodređenija što je bio veći napredak znanosti i tehnologije. Postoje različite medicinske definicije smrti: klinička smrt znači bespovratan prekid krvnog optoka i disanja, za koje su vrijeme stanice u tkivima i organima metabolički aktivne sve dok ne iscrpe zalihe kisika; moždana smrt nastaje kada odumru ganglijske stanice u moždanoj kori i stanice u bazalnim ganglijima mozga, koje su od svih najosjetljivije na nedostatak kisika, što se događa 4 – 5 minuta po prestanku rada srca; biološka smrt nastupa u satima nakon moždane kada odumru i posljednje stanice organizma, od kojih najdulje prežive trepetljikave epitelne stanice dišnih putova i spermiji.[2] S biološkom smrti na tijelu se pojavljuju promjene koje se zovu znakovi smrti.[2] Prirodna, nenasilna smrt posljedica je patoloških stanja (bolesti), a nasilna smrt dolazi od ozljeda, gušenja i trovanja.[2]
U svijetu u prosjeku godišnje umire 56 milijuna ljudi. Najčešći razlog povezan je s procesima općeg starenja,[7] a slijede bolesti srca i krvnih žila.[8] Godine 2022. procjenjeno je da je od postanka ljudske vrste ukupno umrlo 110 milijardā ljudi, ili otprilike 94 % ljudi koji su ikada živjeli.[9]
Religijske tradicije i filozofske rasprave već tisućljećima na različite načine tumače kraj života. Većina religija tumači da poslije smrti dolazi neka vrsta zagrobnog života, koji može sadržavati ideju ocjene dobrih i loših djela za života. Neke religije govore prijelazu u raj ili pakao, dok druge o reinkarnaciji – ponovnom rađanju duše ili duha u drugom tijelu. Postoje i različiti običaji štovanja tijela, poput sprovoda, kremacije ili ukopa na vrhu planine.[10] Stari narodi vjerovali su da smrću odlaze u vječna lovišta i zato su svoje mrtve pokapali s oruđem, nakitom i oružjem, potrebnim za taj vječni lov.[nedostaje izvor]
Jedna od teorija o budućnosti svemira smatra da će sve što postoji završiti u stanju toplinske smrti.