Sotona

Sotona (heb. שָׂטָן satan; aram. שִׂטְנָא lat. Sátanas) znači protivnik, optužitelj, dok se u religiji smatra palim anđelom, to jest demonom, vragom. Kao protivnik spominje se u Prvoj knjizi o Kraljevima (1 Kr 11,14),^[1] dok se kao Božji protivnik spominje u Knjizi o Jobu (Job 2,7),^[2] u Drugoj knjizi o Samuelu (2 Sam 24,1)^[3] i u Prvoj knjizi Ljetopisa (1 Ljet 21,1).^[4]

U abrahamskim religijama (židovstvo, kršćanstvo, islam) Sotona je nadnaravno biće, a njegovo se ime često koristi kao simbol napasti i zla. Obično poznat je kao vrag ili đavao (lat. Diábolus - optužitelj), gospodar tame, Belzebub, Nečastivi, Mefisto, ili Lucifer. U Talmudu Sotona se spominje pod imenom Samael. U islamu Sotona je poznat kao Iblis (arap. إبليس) ili Šejtan (arap. شيطان), a bio je poglavica Džina, posebne vrste duhova prije svoje pobune i pada. Sam ga Isus Krist dva puta naziva knezom ovoga svijeta (Iv 12,31)^[5] i (Iv 14,30).^[6]

1. ↑ Biblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, str. 330.
2. ↑ Biblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, str. 544.
3. ↑ Biblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, str. 314.
4. ↑ Biblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, str. 392.
5. ↑ Biblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, str. 1204.
6. ↑ Biblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, str. 1206.