Staroirski jezik | |
Goídelc | |
Države | Irska |
Regije | Irska, otok Man, zapadna obala Britanije |
Razredba | indoeuropski keltski otočni keltski gaelski irski |
Jezični kôd | |
ISO 639-2 | sga |
ISO 639-3 | sga |
Povezani članci: jezik | jezična porodica | popis jezika (po kodnim nazivima) |
Staroirski jezik je jezik koji pripada keltskoj grani indoeuropskih jezika i najstariji je u toj grupi.
Govornici tog jezika nazivali su ga sen-goídelc. U suvremenom irskom jeziku naziva ga se sean-ghaeilge.
Pisan je latinicom. Govorio se od 6. do 10. stoljeća na području otoka Irske, otoku Manu i na zapadnoj obali Britanije. Oko 10. stoljeća prerastao je u srednjovjekovni irski jezik te je stoga pretkom današnjeg irskog, škotskog gaelskog jezika i manskog jezika.[1] U literaturi ga se još naziva starim gaelskim, radi izbjegavanje zabuna.[1]