Staroirski jezik

Staroirski jezik
Goídelc
Države Irska
Regije Irska, otok Man, zapadna obala Britanije
Razredba indoeuropski
 keltski
  otočni keltski
   gaelski
    irski
Jezični kôd
ISO 639-2 sga
ISO 639-3 sga
Povezani članci: jezik | jezična porodica | popis jezika (po kodnim nazivima)


Staroirski jezik je jezik koji pripada keltskoj grani indoeuropskih jezika i najstariji je u toj grupi.

Govornici tog jezika nazivali su ga sen-goídelc. U suvremenom irskom jeziku naziva ga se sean-ghaeilge.

Pisan je latinicom. Govorio se od 6. do 10. stoljeća na području otoka Irske, otoku Manu i na zapadnoj obali Britanije. Oko 10. stoljeća prerastao je u srednjovjekovni irski jezik te je stoga pretkom današnjeg irskog, škotskog gaelskog jezika i manskog jezika.[1] U literaturi ga se još naziva starim gaelskim, radi izbjegavanje zabuna.[1]

  1. a b Koch, John Thomas (2006). Celtic culture: a historical encyclopedia. ABC-CLIO. p. 831. "The Old Irish of the period c. 600–c. 900 AD is as yet virtually devoid of dialect differences, and may be treated as the common ancestor of the Irish, Scottish Gaelic, and Manx of the Middle Ages and modern period; Old Irish is thus sometimes called 'Old Gaelic' to avoid confusion.

From Wikipedia, the free encyclopedia · View on Wikipedia

Developed by Tubidy