Svante August Arrhenius | |
Rođenje | 19. veljače 1859. Vik kod Uppsale, Švedska |
---|---|
Smrt | 2. listopada 1927. Stockholm, Švedska |
Narodnost | Šveđanin |
Polje | Kemija, fizika |
Institucija | Ravnatelj Nobelova instituta za fizikalnu kemiju u Stockholmu |
Alma mater | Sveučilište u Uppsali Sveučilište u Stockholmu |
Poznat po | Elektrolitska disocijacija |
Istaknute nagrade | Nobelova nagrada za kemiju (1903.) Član Kraljevskog društva (1910.) |
Portal o životopisima |
Svante August Arrhenius ili Svante Arrhenius (Vik kod Uppsale, 19. veljače 1859. - Stockholm, 2. listopada 1927.), švedski fizičar i kemičar, dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 1903. Jedan je od osnivača fizikalne kemije. Profesor fizike i ravnatelj Nobelova instituta za fizikalnu kemiju u Stockholmu. Poznat po svojoj ionskoj teoriji elektrolitske disocijacije, za koju je 1903. dobio Nobelovu nagradu za kemiju. Proučavao astrofiziku i problem razvoja svemira. Napisao udžbenik teoretske elektrokemije (1900.).[1]