Svornjak

Rastavljivi svornjak i viljuška svornjaka osigurani rascjepkom.
Primjer nerastavljivog svornjaka.
Svornjak: 1. bez glave; 2. bez glave, s rupama za rascjepke; 3. s glavom i rupom za rascjepku; 4. s navojem; 5. s upuštenom glavom i nosom; 6. sprežnjak; 7. svornjak s poprečnim klinom; 8. spoj sa svornjakom.
Oblici svornjaka: a) jednostavni puni, b) jednostavni puni s provrtima za osiguranje, c) puni s glavom i provrtom za osiguranje, d) puni s glavom i vijčanim nastavkom, e) elastični šuplji s procijepom, f) elastični šuplji s lomljenim procjepom.
Zglobni zatik ili svornjak: a) površinski tlak, b) naprezanje na savijanje.

Svornjak ili zglobni zatik je spojni dio (element) valjkasta oblika koji se provuče kroz provrte dvaju ili više strojnih dijelova, i tako ih zglobno spoji. Kako bi spoj djelovao kao zglob, između svornjaka i stijenkâ provrta treba postojati određena zračnost, pa se svornjaci osiguravaju kako ne bi ispali. To se postiže umetanjem elastičnih žičanih prstenova u utore na krajevima svornjaka, rascjepkama umetnutima u provrte, uskočnicima (takozvani Seegerov prsten), oblikovanjem glave ili navoja na kraju svornjaka i drugim. Svornjaci se izvode kao puni ili kao elastični šuplji s uzdužnim procjepom, a spoj se prema potrebi podmazuje. Svornjak je po obliku sličan zatiku, kojim se ne ostvaruje kinematička veza, nego se samo spajaju strojni dijelovi.[1]

Svornjak se upotrebljava za zglobno spajanje strojnih dijelova. Pri tome jedan dio može biti pokretljiv oko svornjaka, dok drugi miruje ili su oba dijela pokretljiva. Pokretljivi dio svornjaka mora biti uvijek podmazivan. Promjer svornjaka obično je izrađen s mjernom tolerancijom h11, dok je tolerancija provrta, s obzirom na propisanu zračnost, D9, D11, C11, B12 ili A11. Svornjaci za opću upotrebu prvenstveno se izrađuju od čelika za automate s tvrdoćom 125 do 245 HV, a za velika opterećenja upotrebljavaju se čelici za poboljšanje, te čelici za cementiranje i kaljenje.[2]

Svornjaci su zaticima slični deblji strojni dijelovi, koji većinom služe za zglobno spajanje dijelova. Zato se postavlja nekoliko zahtjeva na spoj koji se izvodi s pomoću njih. Na prvom mjestu, da bi on mogao djelovati kao zglob, njegov svornjak i dio s provrtom moraju biti od prikladnog materijala, izrađeni s prikladnom točnošću. Provrti za te svornjake moraju biti kaljeni. U svakom slučaju stanovita zračnost između svornjaka i stijenki provrta neophodna je za ispravni rad zgloba, a zbog toga je potrebno osiguranje svornjaka od ispadanja. Osim toga zbog kliznog trenja u takvom spoju važno je i podmazivanje. Oblici svornjaka prilagođuju se tim zahtjevima, a na tim oblicima zasniva se i podjela. Obično se dijele na jednostavne pune, jednostavne pune s rupama ili urezima za osiguranje, pune s glavom i navojem te šuplje s prosjekom (elastični svornjaci).[3]

  1. svornjak, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2018.
  2. [2]Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. veljače 2017. (Wayback Machine) "Konstrukcijski elementi I", Tehnički fakultet Rijeka, Božidar Križan i Saša Zelenika, 2011.
  3. "Tehnička enciklopedija" (Elementi strojeva), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.

From Wikipedia, the free encyclopedia · View on Wikipedia

Developed by Tubidy