Trumanova doktrina je okvirni američki vanjskopolitički plan za zaustavljanje širenja komunizma u svijetu. Američki predsjednik, demokrat Harry S. Truman predstavio je doktrinu 12. ožujka 1947., nakon što je Ujedinjeno Kraljevstvo najavilo kako će s krajem ožujka 1947. godine prestati pružati podršku grčkim vlastima koje su se u Grčkom građanskom ratu borile protiv komunističkih gerilaca podupiranih iz Titove Jugoslavije, u vrijeme kada je Sovjetski Savez vršio pritisak i na Tursku kako bi dobila na korištenje vojne baza u Bosporu i Dardaneliju. Prvi konkretni američki koraci koje je na Trumanov prijedlog odobrio Kongres SAD bili su osiguranje 400 milijuna dolara (oko 4,5 milijardi dolara, prema cijenama iz 2022.) vojne i civilne pomoć Grčkoj i Turskoj, uz slanje američkoga vojnoga i civilnoga osoblja i opreme u obje te zemlje.
Prema doktrini sadržanoj u obraćanju predsjednika Trumana koje je Kongres prihvatio, Sjedinjene Američke Države - koje su se ranije u pravilu suzdržavale od uplitanja u sukobe u drugim dijelovima svijeta (»politika izolacionizma«) - preuzele su obvezu pružanja političke, gospodarske i vojne pomoći diljem svijeta onim državama koje su Sjedinjene Države smatrale demokratskima (ili barem: ne-totalitarnim), a koje bi se našle pod prijetnjom vanjskih ili unutarnjih autoritarnih snaga.
Truman je argumentirao kako SAD ne može stajati sa strane i dopustiti nasilno širenje sovjetskoga totalitarizma u neovisne slobodne zemlje, jer američka nacionalna sigurnost u novim okolnostima ne ovisi samo o fizičkoj sigurnosti američkog teritorija.[1]
Harry S. Truman bio je pripadnik Demokratske stranke, ali je za svoju doktrinu pridobio i potporu američkih republikanaca, te su kasnije američke vlade sustavno postupale u vanjskim poslovima pridržavajući se Trumanove doktrine.[2]
Iznošenje Trumanove doktrine bio je jedan od važnijih događaja koji su naznačili početak Hladnoga rata, zajedno s Berlinskom krizom sredinom 1948. godine.[3]