Udaraljke

U glazbenoj terminologiji, udaraljke označavaju skupinu glazbala koja daju zvuk udaranjem u kožu, metal ili drvo. Ovi instrumenti se koriste u orkestru i drugim glazbenim sastavima da bi izveli razne efekte, akcente i prvenstveno da bi držali glazbeni ritam. U prošlosti udaraljke nisu imale značajno mjesto u orkestrima i inače u glazbi, ali danas, u modernom načinu sviranja, zauzimaju značajno mjesto i često se koriste u glazbenim sastavima.

Folklorna glazba Indije, Afrike, Kube, Brazila i dr. utjecala je na današnju pop-glazbu. Kako je glazba ovih zemalja izrazito ritmički orijentirana, tako se u i današnjoj pop-glazbi koriste njihovi ritmički obrasci i instrumenti, a poglavito udaraljke.

Postoje vrste glazbala s određenom visinom tona te s neodređenom visinom tona. Glazbala s određenom visinom tona su timpani, ksilofon, marimba, zvončići, metalofon, vibrafon, zvona i čelesta. Glazbala s neodređenom visinom tona su veliki bubanj, mali bubanj, činele, tamburin, triangl, gong, čegrtaljka, kastanjete, maracas, konga, bongosi i guiro.

Iako nije pravilo, većina modernih setova udaraljki sastoji se uglavnom od tradicionalne afro-kubanske glazbe: konge, bongosi, timbalesi, cow-bell (zvono), maracas i dr.