Ukupne otopljene tvari ili TDS (engl. Total Dissolved Solids) su u vodi otopljene anorganske soli. Mjerna jedinica je miligram na litru (mg/l). Glavninu soli čine kationi kalcija, magnezija, natrija i kalija, te anioni karbonata, hidrogenkarbonata, klorida, sulfata i nitrata. Otopljene tvari uvodi mogu utjecati na njen okus. Na temelju izmjerenih vrijednosti ocjenjuje se ukusnost vode za piće.[1]
Ukusnost vode | Ukupne otopljene tvari ili TDS (mg/l) |
---|---|
Odlična | < 300 |
Dobra | 300 – 600 |
Dovoljna | 600 – 900 |
Loša | 900 – 1200 |
Neprihvatljiva | > 1200 |
Ukupne otopljene tvari u vodi potječu kako od prirodnih izvora tako i od onećišćenja. Na vrijednost Ukupno otopljenih tvari mogu utjecati i miješanje morske vode sa slatkom (bočata voda), a i soli upotrebljene za odleđivanje cesta. Neki sastojci Ukupno otopljenih tvari, kao što su kloridi, sulfati, magnezij, kalcij i karbonati utječu na koroziju ili na stvaranje nakupina na vododistribucijskim sustavima (kamenac). Visoke razine TDS (> 500 mg/l) dovode do pojačanog oblaganja u vodovodnim cijevima, kotlovima, grijačima vode i ostalim kućnim pomagalima, kao što su kotlići i glačala na paru, te u industrijskim postrojenjima i uređajima. Takvo taloženje može dovesti do skraćenja životnog vijeka gore navedenih uređaja i značajne gubitke energije.
Voda s izuzeto niskim koncentracijama Ukupno otopljenih tvari može biti također neprihvatljiva, zbog svog neukusnog, bljutavog okusa. Utvrđeno je, da koncentracija TDS u zalihama voda koja potječe iz prirodnih izvora, može se mijenjati od 30 mg/l do gotovo 6000 mg/l, što ovisi o topljivosti minerala u različitim geološkim razdobljima.[2]