Back ڤلاهو بوكوڤاك ARZ Vlaho Bukovac Czech Vlaho Bukovac German Βλάχο Μπούκοβατς Greek Vlaho Bukovac English Vlaho Bukovac Spanish Vlaho Bukovac Basque Vlaho Bukovac Finnish Vlaho Bukovac French Vlaho Bukovac Hungarian
| Vlaho Bukovac | |
| moderna | |
|---|---|
 Vlaho Bukovac (autoportret, 1914.) | |
| Rođenje | 4. srpnja 1855., Cavtat, Hrvatska |
| Smrt | 23. travnja 1922., Prag, Češka |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Utjecao | Bela Čikoš Sesija, Oton Iveković, Ivan Tišov, Robert Frangeš-Mihanović, Rudolf Valdec, Robert Auer |
| Utjecali | Alexandre Cabanel |
| Poznata djela | Sultanija, La grande Iza, Gundulićev san, Hrvatski narodni preporod (svečani zastor), Crnogorka, Ružičasti san |
| Potpis | 
|
| Portal o životopisima | |
Vlaho Bukovac (Biagio Faggioni) (Cavtat, 4. srpnja 1855. – Prag, 23. travnja 1922.), bio je hrvatski slikar. Jedan je od najznačajnijih hrvatskih slikara.[1]
Bukovac je začetnik i glavni predstavnik hrvatske moderne i ide u red najplodnijih hrvatskih slikara. Prošao je slikarske faze od akademizma, realizma, impresionizma i simbolizma do moderne. Osobito je poznat i priznat po portretima. Najistaknutiji hrvatski slikar na prijelazu s 19. na 20. stoljeće.
- ↑ Nina Ožegović, Igor Zidić šalje Bukovca u Haag, nacional.hr. Članak u Nacionalu (br. 638, 5. veljače 2008.) povodom Bukovčeve izložbe u Haagu 2008.