Back Wolfram Afrikaans ተንግስተን Amharic Tungsteno AN टंगस्टन ANP تنجستن Arabic تونݣستين ARY تنجستن ARZ Volframiu AST Wungel AVK Volfram Azerbaijani
| volfram | ||
|---|---|---|
|
| ||
| Osnovna svojstva | ||
Element Simbol Atomski broj |
volfram W 74 | |
| Kemijska skupina | prijelazni metali | |
| Grupa, perioda, Blok | 6, 6, d | |
| Izgled | sivkastobijela sjajna krutina 
| |
| Gustoća1 | 19250 kg/m3 | |
| Tvrdoća | 7,5 (Mohsova ljestvica) | |
| Specifični toplinski kapacitet (cp ili cV)2 |
24,27 J mol–1 K–1 | |
| Talište | 3422 °C | |
| Vrelište3 | 5930 °C | |
| Toplina taljenja | 35,3 kJ mol-1 | |
| Toplina isparavanja | 806,7 kJ mol-1 | |
|
1 pri standardnom tlaku i temperaturi | ||
| Atomska svojstva | ||
| Atomska masa | 183,84(1) | |
| Elektronska konfiguracija | [Xe] 4f145d46s2[1] | |
Volfram je kemijski element atomskog (rednog) broja 74 i atomske mase 183,84(1). U periodnom sustavu elemenata predstavlja ga simbol W. Dobiva se iz rude volframita (volframat željeza i mangana), u obliku sivog praha, koji se grijanjem pod tlakom na temperaturi ispod tališta može pretvoriti u kompaktni rastezljivi metal. Volfram je 1781. godine otkrio Carl Wilhelm Scheele. Ime je dobio po mineralu volframitu. Nastalo je od njemačkog prijevoda latinskog naziva volframove rude "lupi spuma", što znači "vučja pjena". Također se naziva tungsten, što dolazi od švedskih riječi "tung sten", koje u prijevodu znače "težak kamen".[2]
Volfram je tvrd, krt, sjajan srebrnobijeli metal koji ima iznimno visoku gustoću od 19,25 g/cm³, što je skoro jednako kao zlato (19,3 g/cm³). Za usporedbu, olovo ima gustoću od 11,34 g/cm³, a najgušći element, osmij ima gustoću od 22,57 g/cm³. Ima drugo najviše vrelište od svih elemenata (5930 °C) i najviše talište od svih kovina (3422 °C). Zbog najvišeg tališta, volframove niti se koriste kao žarne niti u električnim žaruljama, koje što se više zagrijavaju, to daju više svjetlosti.
Volfram čini slitine s mnogim metalima. Čelici s volframom su izvanredne tvrdoće i elastičnosti. Inače se volfram upotrebljava kao sastojak čelika i legura od kojih se prave noževi za brzo rezanje metala na tokarilici (brzorezni čelik), te slitina za električne kontakte. Volframovi karbidi, W2C i WC, glavni su sastojak tvrdih metala za oštrice alata (vidija). Volframov trioksid WO3 služi kao žuta boja za staklo. Soli volframove kiseline H2WO4 (volframati) i kiseline s kiselim oksidima služe u analitičkoj kemiji, te u proizvodnji boja.[3]
- ↑ Sebastian Blumentritt Periodensystem der Elemente, 6. izd., Blume-Verlag, Münster (Savezna Republika Njemačka), 2012., ISBN 978-3-942-53009-5, str. 1
- ↑ [1] "Volfram, W", Opća encikopedija (1977) 3. izdanje (osam svezaka)., www.pse.pbf.hr, 2011.
- ↑ "Tehnička enciklopedija", glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.