Alemani

Područje naseljeno Alemanima i mjesta rimsko - alemanskih sukoba, od 3. do 6. stoljeća

Alemani ili Alamani su zapravo bili germanski savez plemena smještenih oko gornje Majne, rijeke koja je jedna od najvećih pritoka Rajne, na zemlji koja je danas dio Njemačke. Jedan od najranijih izvora koji upućuje na njih je pridjev Alamannicus kojeg je uzeo car Karakala, koji je vladao Rimskim Carstvom od 211-217 i koji ih je bio porazio.[1] Priroda ovog saveza i njihove prijašnje plemenske poveznice ostale su neodređene. Po prirodi su bili agresivni i napadali su rimsku provinciju Germaniju Superior kadgod su to mogli. Obično su pratili primjer Franaka koji su bili prvi germanski plemenski savez i koji su zaustavili Rimljane u nadiranju na sjever u dolinu Rajne i nakon toga osvojili rimsku provinciju Germaniju Inferior.

Od prvog stoljeća, Rajna je postala granica između rimske Galije i plemenske Germanije. Germanski narodi, Kelti i pomješana germansko-keltska plemena su se smjestili na toj zemlji. Rimljani su taj teritorij podijelili u dva distrikta Germania Inferior i Germania Superior smještene duž gornje i donje Rajne. Gornja Germanija je uključivala regiju između gornje Rajne i gornjeg Dunava, regiju Crne šume koja je onda bilo mnogo veća (Hercinška šuma). Rimljani su to zvali Agri Decumates, ( "Decumates polja"), imenom nepozanatog podrijetla. Neki su taj izraz preveli kao "deset kantona",[2] ali čijih kantona je nepoznato. Vanjska rimska utvrđena granica oko područja Germanije Superior se zvao Limes Germanicus.

Brojni alemanski ratnici su često prelazili limes, napadajući Germaniju Superior i pomičući se u područja Agri Decumates. Kao konfederacija, od 5. stoljeća, oni su naselili Alsace i proširili se na područje Švicarske, dijelova Bavarske i Austrije, dolazeći do alpskih dolina u 8. stoljeću.

Prema djelu Historia Augusta, u kojem stoji da se ta konfedeacija u 3. stoljeću jednostavno zove Germani, Prokul, carski osvajač 280. izvodi svojom omiljenosti među Galima pobjede nad Alemanima pomoću svoje gerile.[3]. Alemani su nakon toga postali narod Alemanije, koja je ponekad bila neovisna, ali su češće njome vladali Franci. Na francuskom Njemačka se kaže Allemagne, a na španjolskom Alemania,što se također izvodi od tadašnjeg malog germanskog naroda.

Područje Alemana Alamanni se uvijek ponešto mijenjala i bila je sastavljena od brojnih distrikta što je bio odraz njihovog mješanog podrijetla. U ranom srednjem vijekuje njihov teritorij bio podijeljen između biskupija u Strasbourgu, koja datira negdje oko 614., one u Augsburgu od 736., u Mainzu, nadbiskupije od 745., te biskupije u Baselu, od 805. Njihovi značajni zakoni bili su ozakonjeni pod Karlom Velikim kao Vojvodstvo Alemanija u Švabiji. Današnji nasljednici Alemana se nalaze u današnje 4 nacije: Francuska (Alsace), Njemačka (Švabija i djelovi Bavarske), Švicarska i Austrija, i njemački jezik koji se govori u tim regijama ima određene dijalektalne posebnosti.

  1. Johann Jacob Hofmann, Lexicon Universale, Leiden 1698, "Alamannicus"
  2. Rimski decem, "deset".
  3. "On je ipak bio od neke koristi za Gale, jer je skršio Alemane — koji su se tada još uvijek zvali Germani — i ne bez uzvišene slave, nikad se nije borio osim kao razbojnik"

From Wikipedia, the free encyclopedia · View on Wikipedia

Developed by Tubidy