Amplituda (raspon, domašaj, doseg[1]) je u fizici najveći otklon od srednje vrijednosti veličine kojom se opisuje val ili titranje. Vrijednost se amplitude izražava u istim mjernim jedinica kojima se izražava i vrijednost te fizikalne veličine.
Kod harmonijskog titranja opisanog jednadžbom:
A je amplituda.
Za mehaničko titranje, valove na žici ili površini vode amplituda se određuje preko pomaka čestice (udaljenosti od ravnotežnog položaja).
Amplituda zvučnog vala ovisi o promjeni tlak zraka, iako se ponekad uzima i pomak čestica zraka. U praksi se obično koristi logaritam omjera amplitude i referentnog tlaka izražen u decibelima.
Amplituda elektromagnetskog zračenja ovisi o jakosti električnog polja.