Animizam

Animizam (latinski: anima – „dah”, „duh”, „život”)^[1][2] jest vjerovanje da nežive stvari posjeduju svojstvenu duhovnu suštinu.^[3][4][5] Doživljava organsku i neorgansku prirodu – životinje, biljke, stijene, rijeke, meteorološke pojave, ljudske rukotvorine i riječi – kao oživljene i žive.^[6] Upotrebljava se u antropologiji religije kao pojam za sistem vjerovanja mnogih autohtonih naroda i uglavnom je u suprotnosti s relativno novijim razvojem organiziranih religija.^[7][8] Animizam je usmjeren na metafizički svijet s posebnim fokusom na zamisao nematerijalne duše.

Uprkos tome što svaka kultura ima zasebnu mitologiju i rituale, smatra se da animizam opisuje najčešću, temeljnu nit „duhovnih” i „natprirodnih” gledišta autohtonih naroda. Animistički svetonazor toliko je rasprostranjen među autohtonim narodima da oni često nemaju čak ni riječ na svojim jezicima koja odgovara tom pojmu (ili pojmu „religija”);^[9] pojam je antropološki konstrukt.

Zbog takvih etnolingvističkih i kulturoloških neslaganja razlikuju se mišljenja o tome da li se animizam odnosi na predački način doživljavanja koji je zajednički autohtonim narodima širom svijeta ili na punopravnu osamostaljenu religiju. Aktualnu definiciju animizma koja je općeprihvaćena razvio je 1871. Edward Tylor. To je „jedan od najranijih koncepata antropologije, ako ne i prvi”.^[10]

Animizam obuhvata vjerovanje da sve materijalne pojave imaju djelovanje, da ne postoji kategorička razlika između duhovnog i fizičkog svijeta te da duša i osjećајnost postoje ne samo kod ljudi, nego i kod drugih životinja, biljaka, stijena i geografskih karakteristika, kao što su planine, rijeke i drugi entiteti prirodnog okruženja. Primjeri uključuju božanstva vode, vegetacije i drveća. Osim toga, animizam može pripisati životvornost apstraktnim konceptima poput riječi, pravih imena i mitoloških metafora. Pojedini pripadnici vanplemenskog svijeta također sebe smatraju animistima, kao što su autor Daniel Quinn, kipar Lawson Oyekan i mnogi savremeni pagani.^[11]

1. ↑ EB (1878)
2. ↑ Segal 2004: str. 14
3. ↑ Stringer, Martin D. (1999). „Rethinking Animism: Thoughts from the Infancy of our Discipline”. Journal of the Royal Anthropological Institute 5 (4): 541–56. DOI:10.2307/2661147. JSTOR 2661147. 
4. ↑ Hornborg, Alf (2006). „Animism, fetishism, and objectivism as strategies for knowing (or not knowing) the world”. Ethnos: Journal of Anthropology 71 (1): 21–32. DOI:10.1080/00141840600603129. 
5. ↑ Haught, John F. (1990). What Is Religion? An Introduction. Paulist Press. str. 19. 
6. ↑ Leksikografski Zavod Miroslav Krleža. „Animizam”. 
7. ↑ Hicks, David (2010). Ritual and Belief: Readings in the Anthropology of Religion (3 izd.). Roman Altamira. str. 359. »Tylor's notion of animism—for him the first religion—included the assumption that early Homo sapiens had invested animals and plants with souls ...« 
8. ↑ „Animism”. ELMAR Project (University of Cumbria). 1998–1999. 
9. ↑ „Native American Religious and Cultural Freedom: An Introductory Essay”. The Pluralism Project. President and Fellows of Harvard College and Diana Eck. 2005. Arhivirano iz originala na datum 23 December 2014. Pristupljeno 4 October 2013. 
10. ↑ Bird-David, Nurit (1999). „"Animism" Revisited: Personhood, Environment, and Relational Epistemology”. Current Anthropology 40 (S1): S67. DOI:10.1086/200061. 
11. ↑ Harvey, Graham (2006). Animism: Respecting the Living World. Columbia University Press. str. 9. ISBN 978-0-231-13700-3.