Diodor, poznat i kao Diodor Sikul ili Diodor Sicilijski (starogrčki: Διόδωρος Σικελιώτης, Diódoros Sikeliōtes, latinski: Diodorus Siculus) bio je grčki historičar koji je živio i radio u 1. stoljeću pne. Poznat je po svojoj monumentalnoj općoj povijesti pod naslovom Historijska biblioteka u 40 knjiga, od kojih je 15 sačuvano u cjelosti.[1] Bio je suvremenik Cezara i Augusta i živio u Rimu, gdje je, prema vlastitim tvrdnjama, 30 godina pisao ovo historiografsko djelo, od 60. do 30. godine pne. To je povijesno djelo bilo novo po tome što nije bilo helenocentrično, dijelom i zbog stoičkih utjecaja na autorovo vjerovanje u bratstvo svih ljudi.[1] Premda suvremeni historičari ovo djelo smatraju lošim izvorom podataka, zbog toga što se Diodor prema historiji odnosio nekritički te miješao stvarne historijske s mitskim događajima, ono je ipak značajno zbog toga što sadrži reference i citate mnogih ranijih autora čija su djela izgubljena.
Povijest je prikazana u tri dijela. Prvi obuhvaća mitsku povijest do uništenja Troje, raspoređenu geografski, tako da opisuje različite regije širom svijeta, od Egipta, Indije i Arabije do Europe. Drugi obuhvaća vrijeme od Trojanskog rata do smrti Aleksandra Velikog. Treći obuhvaća razdoblje do oko 60. pne. U Biblioteci autor priznaje da se oslanjao na djela mnogih drugih autora.