Divina Commedia

Božanstvena komedija (na italijanskom "Comedia" ili "Commedia"; Bokačo ju je kasnije preimenovao u "Divina Commedia") je djelo Dantea Aligijeria koje je on počeo c. 1308. godine, a završio 1320. (samo godinu dana prije svoje smrti). Smatra se najvećom epskom poemom italijanske literature,^[1] kao i jednim od najvećih dijela svjetske literature.^[2] Maštovit prikaz zagrobnog života u njoj predstavnik je srednjovjekovnog pogleda na svijet koji se razvio u Zapadnoj Crkvi do 14. vijeka. Potpomogla je uspostavljanje toskanskog jezika, na kojem je napisana, kao standardiziranog talijanskog jezika.^[3]

Na površini, poema opisuje Danteova putovanja kroz pakao, čistilište i raj;^[4] ali na dubljem nivou ona predstavlja, alegorijski, putovanje duše prema Bogu.^[5] Na dubljem nivou, Dante iskorištava srednjovjekovnu kršćansku teologiju i filozofiju, naročito tomističku filozofiju i djelo Summa Theologica Tome Akvinskog.^[6] Zbog toga se Božanstvena komedija nekad naziva "Summa u stihu".^[7]

Djelo je prvobitno nosilo samo kratak naziv Comedìa, a Bokačo joj je kasnije dodao i naziv Divina. Prvo štampano izdanje u kojem je u naslovu dodana riječ divina bilo je izdanje venecijanskog humaniste Lodovica Dolcea,^[8] objavljeno 1555. godine.

1. ↑ Na primjer, Encyclopedia Americana, 2006, Vol. 30. str. 605: "najveće pojedinačno djelo talijanske literature;" John Julius Norwich, The Italians: History, Art, and the Genius of a People, Abrams, 1983, str. 27: "njegova ogromna poema, i nakon šest i pol stoljeća vrhovno djelo talijanske literature, ostaje – nakon ostavštvine antičkog Rima – najznačajniji pojedinačni element talijanskog naslijeđa;" and Robert Reinhold Ergang, The Renaissance, Van Nostrand, 1967, str. 103: "Mnogi književni historičari posmatraju Božanstvenu komediju kao najveće djelo talijanske književnosti. U svijetu književnosti ima status epske poeme najvišeg reda."
2. ↑ Bloom, Harold (1994). The Western Canon. .
3. ↑ Vidjeti Lepschy, Laura; Lepschy, Giulio (1977). The Italian Language Today.  ili bilo koju drugu historiju talijanskog jezika.
4. ↑ Peter E. Bondanella, The Inferno, Introduction, p. xliii, Barnes & Noble Classics, 2003, ISBN 1-59308-051-4: "ključna fikcija Božanstvene komedije je da je ta poema istinita."
5. ↑ Dorothy L. Sayers, Hell, bilješke na strani 19.
6. ↑ Charles Allen Dinsmore, The Teachings of Dante, Ayer Publishing, 1970, str. 38, ISBN 0-8369-5521-8.
7. ↑ The Fordham Monthly Fordham University, Vol. XL, dec. 1921, str. 76
8. ↑ Ronnie H. Terpening, Lodovico Dolce, Renaissance Man of Letters (Toronto, Buffalo, London: University of Toronto Press, 1997), str. 166.